Marina Jurišić
Bio je vruć dan sredinom kolovoza 2007. godine. U aluminijskom vrelom šinobusu od Gunje do Vinkovaca sedmero SKIG-„ovaca“, kaže Marina, s pastirom Josipom Krunićem, pa presjedanje na vlak za Zagreb. Svi uzbuđeni, tegle rance i kofere, nešto opreme, broje džeparce koje su im roditelji tutnuli u džep. U Zagrebu novo presjedanje, a zatim i konačna destinacija – Varaždinske Toplice. Možda se ne čini, ali doći od Gunje do Varaždinskih Toplica je sedam dana jahanja, pravo putešestvije. Bila je to njena prva Škola medijske kulture, i radionica dokumentarnog filma voditelja Damira Čučića.
SKIG-ovci su dugi niz godina polaznici Škole (Josip Krunić od pete, 2003., pa niz godina poslije, a ubrzo je stao dovoditi i mlađe, od Bojana Perića i Tomislava Stojanovića do Ivana Kelave i Marinka Marinkića i drugih, koji su u pravilu dolazili godinama, mnogi završili i ADU, pa se onda neki vratili kao predavači i voditelji i na Školi su i danas). Kao i sve dobre stvari, i odlasci na ŠMK se ovdje prenose s koljena na koljeno. Svi su se uvijek vraćali puni dojmova i priča, pa je i Marina jedva dočekala da krene u srednju školu i odmah se i ona prijavi. Tako je došla i iduće godine, na radionicu kamere i snimanja voditelja Borisa Poljaka. Obje godine bilo je odlično, korisno, super ekipe u radionicama, teme koje su imali su bile baš zanimljive…Najviše joj se u sjećanje urezala pozitivna energija koja je vladala na Školi. Po cijele dane bi radili po radionicama, navečer druženja, upoznavanja. Hotel i cijelo mjesto su tih deset dana postali dio ŠMK-a i disali skupa s njima. Marina je bila srednjoškolka, članica kino kluba u selu u Slavoniji, na granici s Bosnom i Hercegovinom koja je sanjarila o upisu na Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu. Posve ju je oduševljavalo što na Školi može slušati ili na terasi hotela sresti ljude koji će joj možda biti uskoro profesori ili autore knjiga koje treba pročitati za prijemni na ADU pa s njima prokomentirati nešto s radionice ili tek nonšalantno izmijeniti pokoji komentar o vremenu.
ADU je i upisala 2010., a misli da je baš ŠMK bila bitna stepenica na njenom putu i odluci da ode u tom smjeru. Na Školi je stekla prijatelje, upoznala buduće kolege na fakultetu, a danas poslovne. To je bilo predivno, jer su svi dijelili zajedničko,a jedinstveno iskustvo. Bez obzira što se danas profesionalno bavi audiovizualnom djelatnošću (točnije produkcijom), voljela bi se opet vratiti na ŠMK. Ostale su neke radionice koje bi voljela proći (npr. radionica montaže), ali s vremenom postaje sve teže uskladiti silne poslovne obaveze i termine. No, možda ju Škola uskoro opet vidi.
U Zagrebu živi i radi zadnjih jedanaest godina, baveći se profesionalno mnogim kratkim i dugometražnim filmovima, serijama, glazbenim spotovima… Producirala je kratke filmove Priča o Mari iz Velog Varoša, Minus 4, Marica i druge, i velik broj reklama. Najponosnija je što su SKIG-ovci uspjeli Ljetnu školu filma Gunja dogurati do jedanaeste godine održavanja (ne treba zaboraviti poplavu 2014. u kojoj je sve stradalo), mnogu djecu i mlade svako ljeto dovesti u Gunju na filmske radionice, a Udrugu i Gunju bar u tom periodu vratiti na filmsku kartu Hrvatske. Vole reći da je LJŠFG malo dijete Škole medijske kulture.
Školu bi preporučila svima koje i najmanje zanima film i sve oko filmske umjetnosti jer svatko tko dođe na ŠMK toliko će toga vrijednog i zanimljivog ponijeti nazad sa sobom.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
