Mila
Karlo Vorih
Ovaj tjedan u rubrici Revijalni ponedjeljak predstavljamo vam dokumentarni film Mila Karla Voriha iz udruge Blank_filmski inkubator. Film je na prošlogodišnjoj Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva osvojio treću nagradu.
Nakon traumatičnog odrastanja Mila odlazi s majkom u Stuttgart kako bi se zaposlila i okrenula novu stranicu u životu. Film nas uvodi u Milin život i njezina razmišljanja o prošlosti, nesretnim vezama i obiteljskim problemima.
Pročitajte kako je Karlo došao u doticaj s filmom te pratite njegovo putovanje do studija Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, na kojem ovo ljeto snima svoj preddiplomski. Čitajte rubriku Revijalni ponedjeljak te budite ukorak s nama u praćenju putovanja filmova nagrađenih na prošlogodišnjim revijalnim i festivalskim izdanjima!
1. Kako je počela Vaša ljubav prema filmu?
Kao dijete videotekara, dok je još postojao taj relikt prošlosti, oduvijek sam imao neograničen pristup filmovima i na neki način bio okružen njima. No tek me u kasnijim razredima osnovne škole uhvatio film bug – negdje u osmom razredu rekao sam si da je to nešto čime bih se htio baviti. Nisam znao što je to točno, je li to pisanje, snimanje, montaža, režija i što je to uopće režija... ali sam htio raditi na filmovima, ma što god to značilo. Na početku prvog razreda srednje krenuo sam sa Blank_filmskim inkubatorom, gdje sam se prvi put susreo sa samim radom na filmu. Ondje sam ubrzo snimio svoj prvi kratki film i nekako se pronašao u tom društvu i ljudima, prvi put da su oko mene bili neki ljudi koji dijele isti interes, a kao šesnaestogodišnjaku to mi je puno značilo.
2. Kako Vam je bilo sudjelovati na prošlogodišnjoj online Reviji te kako uspijevate organizirati snimanja za vrijeme pandemije?
Pa vjerojatno kao i većini; nedostajala mi je revija uživo, nije to bilo to prošle godine. Naravno, nije to do revije, dobro da se i održala prošle godine. Sjećam se kada sam u srednjoj školi bio na reviji u Varaždinu, ta atmosfera mi je nedostajala, vjerojatno kao i svima drugima. S druge strane, vjerojatno su filmovi imali veću gledanost i prolaznost nego ikad prije, jer je sve bilo online. Mogao si od kuće pogledati bilo koji film u periodu trajanja festivala, super stvar koju je Covid donio filmskim festivalima i publici.
Što se tiče snimanja u vrijeme pandemije... iz tog razloga sam i pauzirao prošlu godinu studija. Čestitke svima koji su mogli u tom ozračju snimati svoje filmove, vježbe, diplomske/preddiplomske. Još su svi festivali prešli online ili se otkazali... ne daj da se ponovi. Ali od 2021. sve se počinje malo buditi, ove godine je stalno nešto. Naročito posljednjih par mjeseci, a mislim da smo prošli najgore što se tiče Covida, barem se nadam.
3. Kako birate ideje za film?
Prije ADU bi to bilo nešto što mi dođe, a sad otkad sam na faksu primoran sam dobiti ideju za nešto. Što je super, barem meni, jednostavno bolje tako funkcioniram. Sve te vježbe kao što su promo film, potjera, portretni dokumentarac, nikad ne bih radio da nisam morao, a super učiš kroz njih. Neki radovi mogu ispasti super filmovi koji izađu iz okvira akademske vježbe. Tko zna bih li se ikada okušao u dokumentarnoj formi da me Akademija nije primorala; prisili te razmišljati izvan svog „bubblea“.
4. Kako napreduju Vaši ovogodišnji filmovi? Hoćete li i ove godine prijaviti svoj film na Reviju hrvatskog filmskog stvaralaštva?
Ovo ljeto snimam svoj preddiplomski film koji je trenutno u pripremi, a što se tiče revije, prijavljujem u nadi da se svi vidimo uživo u nekoj kinodvorani.
|
