Črni ajzliban
Izađeš tako u cik zore, čist i nevin kao savjest novorođenčeta, pa se na hodniku studentskog doma skoro sudariš s prelijepom ženom u grešno crvenoj haljini, sa u čvor stegnutim rubom, negdje na polovini lijevog bedra! I onda kažu da na ŠMK nema erotike. Ma, dajte najte!
Gradnja željezničke pruge od Varaždina do Zagreba dovršena je 1886. godine, a tad je sagrađena i zgrada varaždinskoga kolodvora kroz koju je dnevno prolazilo oko tri stotine putnika, pa se ubrzo pokazala premalenom. Varaždinci su već 1890. od Ministarstva za javne radove tražili podizanje nove, ali se prišlo samo proširenju postojeće. Radovi su izvođeni prema nacrtima varaždinskog arhitekte i graditelja Valenta Morandinija i dovršeni 1908., a izgled od prije stotinjak godina sačuvan je do danas. Prije stotinu i trideset godina se črnim ajzlibanom do Zagreba putovalo četiri do pet sati, uostalom kao i sad. Nekih se tradicija, valjda, treba držati!
U zgradi je 1926. rođen Miroslav Šicel, pa kao svako varaždinsko dijete završio osnovnu školu (i gimnaziju) i otišao na studij u Zagreb, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao jugoslavenske jezike i književnost te ruski jezik i književnost, a od 1957. postao asistentom na katedri za noviju hrvatsku književnost. Budući književni povjesničar, esejist, redaktor i autor školskih udžbenika bio je specijalizant metodologije proučavanja književnosti u Krakovu, od 1974. je opet u Zagrebu, kao redovni predavač, a uskoro i šef katedre. Predavao je po pozivu i na brojnim europskim sveučilištima, od Budimpešte, Moskve, Petrograda, Kopenhagena do Krakova, Varšave, Leipziga…. Kao književni povjesničar je pratio tzv. male pisce, iako prevladavaju pregledi radova pisaca kao što su Matoš, Krleža, Nazor, Kranjčević i drugi. Bio je direktor Instituta za književnost još dok je bio docentom, a u isto vrijeme postao i predsjednik Hrvatskog filološkog društva te Saveza slavističkih društava Jugoslavije. Bio je i jedan od urednika časopisa Croatica i Filologija. Godine 1983. je postao član suradnik ondašnje JAZU, a od 1996. je redovni član HAZU.
Dobitnik je nagrade Božidar Adžija 1974., nagrade Davorin Trstenjak 1986., ordena Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića 1999., počasnog doktorata riječkog sveučilišta 2001., nagrade za životno djelo grada Varaždina 2005., a 2006. dobio je i nagradu Vladimir Nazor za životno djelo. Autor je ili urednik Pregleda novije hrvatske književnosti, Književnosti moderne, Hrvatske književnosti te zasebnih monografija Matoša, Gjalskog, Kovačića. Umro je prije deset godina, studenog 2011. u Zagrebu.
Polaznicima drugog stupnja seminara medijske kulture će u četvrtak prijepodne dr. sc. Boško Picula približiti suvremeni film za djecu i mlade: od stvarnosti do fantastike, a prvi će stupanj slušati Silvestra Miletu, mag. hist. et mag. litt. comp. i završno izlaganje o povijesti hrvatskog filma. U 17.00 će u novoj Gradskoj knjižnici, na koju su Varaždinci s pravom ponosni, biti promovirana najnovija izdanja Hrvatskog filmskog saveza, koji je među ostalim s razlogom dobro poznat i po tom segmentu aktivnosti, a na predstavljanju, na kojem neće biti baš jako puno sudionika 23. škole medijske kulture Dr. Ante Peterlić, jer smo pri samom završetku pa valja ubrzano dovršavati medijska ostvarenja polaznika, će sudjelovati prof. dr. Hrvoje Turković, dr. sc. Ilija Barišić, dr. sc. Ana Đordić i novinar Duško Popović te filmska kritičarka i urednica izdanja HFS-a Diana Nenadić.
Dan će početi filmskom analizom sinoć viđena filma, a završiti novom i ovogodišnjom završnom projekcijom u kinu Gaj.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
