Bog i Hrvati
Zadnja prošlogodišnja projekcija u nizu Filmski četvrtak u HDA održana je 19. prosinca 2019. pod nazivom Bog i Hrvati: filmovi Kršćanske sadašnjosti, a bIla posvećena filmovima u produkciji Kršćanske sadašnjosti, kao pionira vjerskog filma u nas. Tu je izdavačku i nakladničku kuću 1968. godine osnovao zagrebački nadbiskup i kardinal Franjo Šeper, kao Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije odnosno crkvenu ustanovu koja će omogućiti dublje i šire poznavanje poruka Drugog vatikanskog koncila u Hrvatskoj (održanog od 1962. do 1965.). Prvi je put buduća institucija spomenuta već 1966. godine u časopisu Svesci, a među pokretačima i značajnim urednicima i autorima izdanja Kršćanske sadašnjosti bili su Tomislav Janko Šagi-Bunić, Vjekoslav Bajsić odnosno teolog i filolog Josip Turčinović (Sveti Petar u Šumi 1933.-Zagreb 1990.) koji je vremenom postao jedan od najistaknutijih scenarista njihovih filmskih i televizijskih izdanja.
Filmovi snimani u Kršćanskoj sadašnjosti bili su prvenstveno namijenjeni internim prikazivanjima u crkvenim institucijama kako bi se pastva (i drugi zainteresirani) dodatno informirali o crkvi važnim događanjima i osobama, no odmah je prepoznata i vrijedna propagandna uloga medija. Stoga je većina ovih ostvarenja jasno idejno ili ideološki opredijeljena, a samim time i naglasak nije (osim časnih izuzetaka) na umjetničkoj vrijednosti nego na dokumentarnosti i poruci koja se željela odaslati.
Na Filmskom četvrtku su prikazani dvadeset i osam minuta dugi film Katolička crkva u Hrvata autora Frane Vodopivca (1924.-1998., u NDH radio kao snimatelj u Hrvatskom slikopisu, poslije rata snimio niz filmova s redateljima Krešom Golikom (Djevojka i hrast), Vatroslavom Mimicom (Kaja, ubit ću te!, Događaj i Hranjenik), Fadilom Hadžićem (Tri sata za ljubav i Idu dani), Antunom Vrdoljakom (Kad čuješ zvona i U gori raste zelen bor) i drugima, dobio dvije snimateljske Zlatne arene i nagradu Vladimira Nazora za životno djelo) iz 1971. godine, pretenciozan pokušaj da se u pola sata ispriča cjelokupna nacionalna i vjerska povijest jednog naroda te stoga i pun scenarističkih općih mjesta i stereotipa, pa šesnaest minuta duga reportaža iz Rima Ljudima prijatelj (beatifikacija Leopolda Mandića) iz 1980. redatelja fra Miroslava Vladimira Hlevnjaka (1934.-2003., franjevca, od 1974. voditelja-urednika za film i televiziju pri Kršćanskoj sadašnjosti, scenarista, snimatelja, montažera i redatelja oko 250 filmskih i video naslova) te bitno drugačiji biografski film istog autora Testen, slikar žive samoće iz 1987., dug trideset i pet minuta, snimljen u boji na 16 mm, o fra Ambrozu Testenu (1897. Loka pri Mengšu, Slovenija-1984., Zadar), jednom od najintrigantnijih umjetnika suvremenog hrvatskog slikarstva, kojeg su neki kritičari i povjesničari umjetnosti uspoređivali s Marcom Chagallom, samoukim slikarom rođenim u Sloveniji, koji je u svom mladenaštvu ušao u franjevački red u provinciji svetoga Jeronima u Dalmaciji, a ostatak života, stalno slikajući po svakoj podlozi koja mu je došla pod ruku, proveo po franjevačkim samostanima na dalmatinskoj obali.
Program su priredili Nina Kolar, koja je dala i uvodnu riječ, i Juraj Kukoč, filmski arhivisti, a u osvrtu je poslije projekcije više o Kršćanskoj sadašnjosti i okolnostima u kojima djeluje nego o viđenim filmovima govorio umirovljeni urednik te institucije Stjepan Bagarić, stručni suradnik u Leksikografskom zavodu Miroslava Krleže i savjetnik u ambasadi Republike Hrvatske u Vatikanu.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
