Imaginarna akademija
Novi je ciklus projekcija filmova iz nacionalne zbirke Hrvatske kinoteke započeo u Hrvatskom državnom arhivu 19. rujna 2019., prezentacijom dokumentarnih filmova, dvadesetominutnog Od edukacije do kreacije Dražena Žarkovića iz 1998. te trideset i pet minuta dugog Godine hrđe Andreja Korovljena, iz 2000. godine, a posvećen je edukativnom filmskom projektu Imaginarna akademija, kojeg su u Grožnjanu pokrenuli i vodili Rajko Grlić, Nenad Puhovski i Vjeran Zuppa.
O razlozima pokretanja i dosezima Imaginarne akademije je poslije projekcije govorio profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, producent, scenaristi i redatelj te direktor producentske kuće Factum i ZagrebDox-a Nenad Puhovski. Imaginarna akademija je osmišljena sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća kao jedinstveni filmski edukativni projekt i pokrenuta kao prostor slobodnog filmskog mišljenja i mjesto razvoja filmskih projekata najtalentiranijih mladih filmaša iz čitave Istočne Europe. Trebala je realizirati filmske projekte u okruženju rigidne i državno kontrolirane kinematografije.
Projekt su uz pokretače ubrzo prihvatili i Karpo Godina, Branko Ivanda, Lew Hunter, Yvette Biro, Lisa Bruce, Ademir Kenović, Igor Koršič, Robert Nickson, Sergej Pristaši još preko pedeset svjetski poznatih filmskih eksperata koji su radili s polaznicima na njihovim projektima. Institucionalno su Imaginarnu akademiju osnovali Sveučilište Ohio iz Athensa, SAD i Centar za dramsku umjetnost iz Zagreba, a kasnije im se pridružila zagrebačka Akademija dramske umjetnosti.
U osnovi je zamišljena kao mjesto razvoja filmskih projekata posebno talentiranih mlađih autora iz cijele regije, a princip rada je bio grupno mentorski i individualni. Na početku rada organizirane su scenaristička, produkcijska i multimedijska radionica, a sesije su se naizmjence održavale u Grožnjanu (CDU i IOD Hrvatska čak su adaptirali i posebnu kuću za te radionice) i gradiću Athensu u američkoj državi Ohio.
Od 1997. je pokrenuta i dokumentarna radionica, koju su na početku vodili Nenad Puhovski i Karpo Godina, a kasnije i Branko Ivanda. Polaznici su bili jedini koji su, od svih radionica, doista i snimali filmove. Mentori su im predlagali širi izbor tema, a oni su ih u iduća dva do tri tjedna dodatno istražili i snimili. Postojala je i mogućnost odabira posve drugih tema.
Postojanje Factuma, koji se u to vrijeme također nalazio u sklopu CDU-a, omogućilo je da se dokumentarci produciraju u prirodnom ritmu od nekoliko mjeseci, a nastavilo se s postprodukcijom i distribucijom filmova. Od 1997. do 2001. godine snimljeno je devetnaest dokumentarnih filmova od kojih su neki, poput Godina hrđe ili Terra roza, dobili nagrade za najbolji hrvatski dokumentarac na Danima hrvatskog filma, i niz drugih nagrada. O značaju Imaginarne akademije govori i lista sudionika, na kojoj su među ostalima imena danas poznatih autora dokumentarnih i drugih filmova Ahmeda Imamovića, Diane Groó, Igora Mirkovića, Dalibora Matanića, Tomislava Rukavine, Stanislava Tomića, Andreja Korovljeva, Zrinke Matijević, Nebojše Slijepčevića, Alda Tardozzija, Fatmira Kocija, Levana Koguashvilija, Čejen Černić i drugih.
U promijenjenim političkim i društvenim okolnostima i odnosima između osnivača Imaginarna akademija početkom dvijetisućitih mijenja strukturu te prestaje s radom i njena dokumentarna radionica.
Program je priredio i kroz njega vodio filmski arhivist Mladen Burić.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
