100 godina kinematografa u Belom Manastiru
U tjednu od 23 do 29. kolovoza 2021. godine, u Centru za kulturu Grada Belog Manastira održan je niz programa kojima je obilježena stota obljetnica kina u tom središtu Baranje. Beli Manastir je najveće i najznačajnije naselje te gospodarsko i kulturno središte hrvatskog dijela Baranje. Ime je dobio po nekadašnjem manastiru ili samostanu Sv. Mihajla. Tu je 1227. godine ugarski palatin (u Bizantu se tako titulirao predstojnik carske riznice ili kako bi danas rekli, ministar financija) Moys de Daro na svom imanju u mjestu Pél sagradio samostan pa se mjesto poslije zvalo Pél Monostor (tj. Pélov samostan). Poslije Prvog svjetskog rata, odnosno 1923. godine je naziv promijenjen u Beli Manastir, a 1945. je grad postao općinsko središte.
Tu je 1921. godine pokrenut prvi kinematograf Vardar, u istoimenoj kavani. Trideset i više godina poslije kino se preselilo u novosagrađeni objekt u kojem je danas Centar za kulturu Grada Belog Manastira, provedene su i brojne adaptacije, a nakon one iz 2003. godine dobro opremljena dvorana ima 330 sjedećih mjesta. Velika pozornica u dvorani je od samoga početka omogućila da kazalište i kino dijele prostor, no unatrag desetak godina više nije hram filmske umjetnosti, jer su nedostatak publike, visoki troškovi projekcija, nemogućnost pronalaska kvalificiranog osoblja i drugi razlozi doveli do njegovog sve rjeđeg rada, pa na kraju i do gašenja.
Srećom i zaslugom pravih zaljubljenika u film, koje već godinama okuplja Deže Kučera, filmske potrebe zainteresiranih u najvećoj mogućoj mjeri nadomještava program koji od 2003. godine nudi Mikro-kino (u novom obliku ).
Programski sadržaji projekta obilježavanje stogodišnjice, koji su obuhvatili projekcije, izložbe filmskih plakata, izložbe filmskih fotografija (održane u suradnji s Hrvatskim foto savezom) i zastarjele filmske opreme koja odavno nije u funkciji, pokušali su dočarati nekadašnje redovne aktivnosti kina i tjedne programe zlatnih vremena, a održani su na dvije lokacije, u predvorju Gradskog kinematografa i dvorane Mikro-kina.
Ambiciozan program, kako su ga zamislili organizatori, uključivao je i projekcije filmova koji su dijelom ili u cijelosti snimljeni na području Baranje, poput Skupljača perja redatelja Aleksandra Saše Petrovića, snimljenog 1967., nominiranog za nagradu Oscar za najbolji film na stranom jeziku, kultne priče o Romima (ili Ciganima, kako se u filmu zovu), borbi za prevlast u unosnom poslu skupljača perja kojim su se tada obilno punile perine i jastuci, ali i o ljubavnom trokutu, međuetničkim sukobima i nizu drugih tema, s glavnim glumcima Bekimom Fehmiuom, Oliverom Vučo (koja u ulozi kafanske pjevačice između ostalog pjeva romsku himnu Đelem, đelem…) i Velimirom Batom Živojinovićem, jednog od vodećih filmova tzv. crnog talasa jugoslavenske kinematografije, pa jednako kultnog Vlaka bez voznog reda, debitantskog ostvarenja redatelja Veljka Bulajića iz 1959., o kolonizaciji plodnih krajeva Slavonije i Baranje poslije Drugog svjetskog rata gdje su naseljeni dotadašnji stanovnici siromašne Dalmatinske Zagore, dobitnika Velike Zlatne arene za najbolji film i možda najboljeg filma jugoslavenskog neorealizma, s Oliverom Marković i Batom Živojinovićem u glavnim ulogama odnosno dokumentarno-igranog filma Posljednja oaza Petra Lalovića iz 1983., o Kopačkom ritu. Zbog složenosti dobivanja prikazivačkih prava program je samo djelomično ostvaren.
Projekt je potpomognut sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra i Grada Belog Manastira.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
