VIDEOFORUM I KRATKI UTORAK PREDSTAVLJAJU: LIJEPO JE MRZITI DANA OKIJA
Novo izdanje Kratkog utorka, koje će se dogoditi 23.11. u 21h u kinu Tuškanac u Zagrebu, posvetit ćemo filmovima Dana Okija, često i nepravedno osporavanog domaćeg filmskog autora i vizualnog umjetnika. Prikazat ćemo dva kratka filma u kojima se u našim krajevima pionirski bavio istraživanjem digitalnih intervencija u analogni film - 'Black Mirror' (1992.) i 'Ozone 3 RGB' (2005.), a zatim i njegov srednjemetražni poetski dokumentarac 'Posljednji Super 8 film' iz 2017., izvrsni intimni esej o ljubavi, mržnji, životu i potrazi za identitetom tijekom autorove imigracije u Nizozemsku, smontiran od 8mm kućnih filmova. To će biti hrvatska kino premijera filma, nakon koje će slijediti i razgovor s autorom.
Dan Oki
Dan Oki (pravim imenom Slobodan Jokić) pojavio se na domaćoj filmskoj sceni na prijelazu 80-ih u 90-te, kao dio nove generacije filmskih i videoumjetnika, koji su djelovali u i oko grada Zadra. Za razliku od svojih kolega Vlade Zrnića i Zdravka Mustaća, Oki početkom 90-ih seli u Nizozemsku gdje će sljedeće desetljeće studirati medijsku umjetnost i filmsku režiju i scenaristiku na De Vrije Academie u Den Haagu (u klasi poznatog nizozemskog eksperimentaliste Fransa Zwartjesa), Hogeschool voor de Kunsten u Arnhemu i Maurits Binger Film Institutu u Amsterdamu. Paralelno uz studij stvara radove u formama medijske instalacije, računalne umjetnosti, filma i fotografije. Tada, ali i kasnije u njegovoj karijeri, u središtu njegovog interesa je istraživanje osobnih arhiva i vizualne naracije u galerijski artikuliranim kontekstima, novim medijima i filmu, kao i različite medijske forme i načini prezentacije pokretne slike. U svojim radovima Oki spaja elektronsku 3D animaciju i Super 8mm film na videu, kombinira web i računalnu animaciju, istražuje razvoj percepcije, perspektive i tehnologije, moguća i nemoguća mapiranja i re-mapiranja trodimenzionalnih objekata i njihovo svođenje na dvije dimenzije, korištenje 3D skenera u potrazi za ‘čvrstim’ hologramima, kao i interaktivnih protokola u internetskim eksperimentiranjima.
Posljednji Super 8 film
U tom periodu izlaže u mnogim renomiranim međunarodnim kontekstima, a filmovi mu se prikazuju i osvajaju nagrade na važnim festivalima eksperimentalnog filma kao što su IFF Rotterdam ('Navigations') i Videoex u Zürichu (Grand Prix za film 'Divine Beings'). 2002. se vraća u Hrvatsku gdje osniva i programski osmišljava studij filma i medijske umjetnosti na Umjetničkoj akademiji u Splitu (UMAS), na kojem kasnije predaje kao redoviti profesor. Predaje i kao gostujući profesor na mnogim Akademijama u Europi, te u Seoulu i New Yorku. Filmski fokus mu se prebacuje na dugometražnu igranu formu, pa tako od 2003. do danas kao producent, scenarist i redatelj realizira nekolicinu nezavisno produciranih art filmova kao što su 'Oxygen 4' (2004.), 'Performance' (2010.), 'Mrak' (2011.) i 'Oproštaj' (2013.), s kojima polarizira i kritiku i publiku.
Na ovom Kratkom utorku prikazat ćemo tri autorova filma iz raznih faza djelovanja, čija je zajednička značajka naknadno manipuliranje materijalom snimljenim na filmskoj traci. Prvo ćemo gledati 'Black Mirror' iz 1992., u kojem Oki sa 16mm kamerom snima neobični ritual misterioznih likova u nekoj park-šumi, da bi kasnije pomoću kompjuterske grafike u sliku ubacio niz elemenata kao što su astrološki simboli. Općenito nelagodna atmosfera filma pojačana je montažnim manipulacijama kao što su zrcaljenje slike i efekt slike u slici, a tu je i monotona ritmička glazba tj. zvuk. Film na zanimljiv način istražuje motiv rituala, s čime se autor bavi i u drugom djelu iz tog razdoblja 'Noah and Ceremonies on the Water'.
Black Mirror
Nakon toga gledamo film 'Ozone 3 RGB' iz 2005. Radi se zapravo o 11-minutnom neprekinutom kadru snimljenom 16mm filmskom kamerom, u kojem promatramo 'romantičnu' scenu na plaži u kojoj ljubavni par sjedi na klupi, a onda odlazi u more. No, taj kadar dekonstruiran je kako digitalnom montažom zvuka, tako i slike. Riječi koje izgovaraju likovi ponavljaju se, multipliciraju i imaju jeku, a boje u slici rastavljaju se na komponente RGB video signala - crvenu, zelenu i plavu. Što se ljubavni par više razilazi u svojoj komunikaciji, to slika i zvuk postaju apstraktniji. Na taj način film postaje vrlo inovativni prikaz dekonstrukcije jednog odnosa.
Ozone 3 RGB
Glavni dio programa posvetit ćemo 'Posljednjem Super 8 filmu', srednjemetražnom poetskom dokumentarcu nastalom 2017., koji je što se tiče njegovog vizualnog dijela isključivo sastavljen od Super 8 snimaka u periodu od sredine sedamdesetih do 2005. Većinu čine kućne snimke, neke od kojih je snimao sam autor, a ostale njegovi roditelji, prijatelji ili životna partnerica, također umjetnica Sandra Sterle. Manji dio sastavljen je od fragmenata Okijevih autorskih filmova, uglavnom s početka karijere. Zvučnu sliku filma, osim prizornih i naknadno ubačenih zvukova atmosfere, čine autorove reminiscencije na događaje koje gledamo, kao i razmišljanja o njihovim utjecajima na njegov život. Film se velikim dijelom bavi periodom autorove imigracije u Nizozemsku za vrijeme ratne agresije na Hrvatsku. Pred nama se izmjenjuju slike urbanog 'dačerskog' života, što uključuje i pojavljivanje poznatih aktera domaće alternativne glazbene scene koji su tada svoje utočište našli u toj državi, kao što su Andrea i Ivica Košavić (Gone Bald, Pink Noise Quartet), Damir Prica Kafka - Capri (Haustor), Ivica Bilosnić - Bic (Sexa), ali i intimnih scena iz obiteljskog života Okija i Sandre, kao i poetskih kadrova gradskih oaza prirode. Na taj način Oki stvara sanjivi autobiografski kolaž koji je istovremeno putovanje u središte osobnog sjećanja, ljubavna priča o odnosu dvoje umjetnika i studija potrage za identitetom u prisilnom egzilu. Film je za svjetsku distribuciju uzela poznata belgijska distributerska kuća ARGOS.
Posljednji Super 8 film
'Ovdje smo ponovo na terapeutskom terenu, natrag u beskonačnoj regresiji autobiografskog filma u filmskoj praksi. Što se događa kad nakon potpunog poremećaja netko izgubi svoju duhovnu teritoriju i beskonačna regresija preuzme formu neriješene prošlosti, kao što se dogodilo u mom životu s raspadom Jugoslavije? Upravo tamo se u nečijoj biografiji pojavljuje sasvim nova osoba, kao što kaže Catherine Malabou u svojoj knjizi 'Ontologija nezgode'. Kako ta nova osoba funkcionira u autobiografskom filmu, to je osnovna linija ovog djela.' - Dan Oki o 'Posljednjem Super 8 filmu'
Posljednji Super 8 film
Videoforum je projekt udruge Kreativni sindikat koji predstavlja spoj različitih prezentacijskih izložbi, festivala, projekcija i razgovora u svrhu promocije suvremenih audiovizualnih radova umjetnika, kao i povezivanja subjekata i umjetničkih prostora. Program omogućuje predstavljanje radova koji nastaju izvan konteksta industrije zabave i spektakla, često odmaknutih od dominantnih narativa kinematografske proizvodnje. Videoforum se formira kao mjesto susreta umjetničkih radova i publike, mjesto razgovora i diskusije, mapiranja umjetničkih pojava, smještenih u prostoru "između" – kao dio kritičke forme i prakse koja postavlja niz pitanja.
Posljednji Super 8 film
Program se održava u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza i Kreativnog sindikata, a ulaz na njega je besplatan.
Raspored filmova (86 min):
Black Mirror, 1992., 5 min, snimano na 16mm i U-matic SP, projiciramo u HD
Ozone 3 RGB, 2005., 11 min, snimano na 16mm i Beta SP, projiciramo u HD
Posljednji Super 8 film (The last Super 8 film), 2017., 70 min, snimano na Super 8mm, projiciramo s DCP-ja
|
