Tjedan posvećen čarobnjacima iz sjene
Od 16. do 21. rujna u Galeriji Greta traje izložba Čarobnjaci iz sjene nastala kao projekt čiji su koncept autorski zamislili i ostvarili Dora Prpić, studentica treće godine BA studija na Odsjeku produkcije Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu i Pavel Posavec, autor fotografija, filmski radnik i stručni suradnik na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kustosica je Nataša Njegovanović, a izlažu se portreti filmskih radnika i to onih iz sjene, ali bez kojih cjelokupna filmska umjetnost ne bi postojala, odnosno ljudi bez kojih stvaranje niti jednog filmskog/audiovizualnog djela ne bi bilo moguće.
Ipak, za mnoge od njih gotovo nitko i ne zna, osim kolega iz struke s kojima svakodnevno surađuju. Znaju se naravno i pamte imena, lik i djelo najistaknutijih, čelnih ljudi, prije svega glumaca i redatelja, eventualno scenarista, manje snimatelja, a svi su ostali ti čarobnjaci iz sjene. Odjavne špice na kojima su sve duže liste imena raznih suradnika, od scenografa, kostimografa, osvjetljivača, snimatelja tona, do montažera, scenskih radnika i vozača, gotovo nitko i ne čita u ovoj užurbanoj stvarnosti u kojoj živimo, a nekadašnja spoznaja o neophodnosti da pogledamo cijelo filmsko djelo, od uvodnih kadrova do the enda, danas je gotovo izvrgnuta poruzi i prijeziru. Publika ulazi poslije početka, šeće se za vrijeme trajanja filma i čoporno izlazi prije kraja pa je legenda o cjelovitosti predstave i užitka zaista tek samo priča iz davnine.
Projektom se želi razbiti opći stav javnosti kako je filmski set glamurozna pojava, kako su filmski radnici, poput glumaca i redatelja na premijerama, stalno u raskošnoj odjeći i na crvenim tepisima, a u stvarnosti se radni dan često zna produžiti na dvanaest sati, ponekad i dvadeset, iz kuće se odlazi često u čudne sate, a vraća se u još čudnije i ništa u svemu tome nije nimalo glamurozno. Ipak, sve je prihvatljivo i normalno ako je projekt dobar, ako se u njega vjeruje u potpunosti te ako je ekipa profesionalna. Zbog toga je i osjećaj zajedništva koji se dogodi na takvim projektima nemjerljiv s ičim drugim. Nerijetko se dogodi da se ekipe povežu poput prave obitelji, jer ipak su s tim ljudima ponekad i dulje nego s pravom porodicom.
Kriterij za odabir ljudi čije su portrete objavili bio je donekle ograničen prostornim mogućnostima galerije, pa se izložba sastoji tek od deset fotografija velikog formata, ali već se najavljuje i mogućnost za svojevrstan nastavak s drugim akterima, pa čak i za treći. Tko zna, ako ambicija, trud i spremnost na suradnju budu jednako jaki i ubuduće, možda se stigne i do devetog kruga (pakla)!?
A u prvom krugu su se između ostalih našli šarfer ili focus puller, odnosno asistent snimatelja, osoba zadužena za fokus slike, Branko Knez Šiljo i asistent režije, zadužen za funkcioniranje filmskog seta, organizator filmske ekipe koji priprema raspored snimanja i tok produkcijskih aktivnosti, Marko Šprajc.
Cjelokupni proces stvaranja izložbe od ideje do postave trajao je dobrih godinu dana, kao i svaki kreativni čin prolazio je razne varijacije, a nakon što su međusobno dogovorili i detaljno osmislili koncept, najtežIm se pokazalo nagovaranje protagonista na snimanje. Po prirodi stvari nesvikli na svjetla pozornice, jer su uvijek iza njih, svi su se ti kolege dosta opirali izlasku iz ormara, što je još jedan dobar pokazatelj podjela koje u filmskom svijetu postoje, ali su ipak fotografiranje obavili razmjerno brzo, kroz tri tjedna. Najteže je bilo uskladiti nemoguće rasporede kolega s onima autora izložbe, jer se ponovo pokazalo da filmski radnici nemaju radno vrijeme, da rade uvijek i svugdje po svijetu, pa je razne obaveze skoro nemoguće uskladiti.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
