Adaptacija
Iako je škola skraćena za dva dana svečano zatvaranje je trajalo dva sata. Prezentacija programskog sadržaja započela je projekcijom u 19:00 sati u varaždinskom Kinu Gaj pa se kasnije nastavilo izložbom radova s radionice za fotografiju i dosjetljive improvizacije zvučne karte Varaždina što je nastala na radionici za radiofonijske eksperimente. Uz sve tehničke probleme koje su zatekli družinu s igranog filma, uspjeli su ga predstaviti uz iznadprosječno pozitivnu reakciju suradnika, polaznika i pridošlica. Program je vodila Sanja Zanki Pejić, voditeljica obrazovnih i revijskih programa, a komentirao ih je Damir Čučić, predsjednik Hrvatskog filmskog saveza. Krasne motivacijske govore održali su viši savjetnik pri AZOO, Miroslav Mićanović i Maja Vukić, pomoćnica ravnatelja HAVC-a.
Polaznice prvog seminarskog stupnja su sramežljivo i kratko predstavile svoje doživljaje kroz predavanja održana u proteklih tjedan dana. Počevši od Zagrebačke škole crtanog filma završile su sa Strukturom filmskog djela.
Drugi stupanje je predstavila polaznica što se s prvog stupnja odlučila prebaciti na drugi, točnije u sektu. Jer kako i same za sebe kažu. “Mi polaznice drugog stupnja bolje smo poznate kao sekta“ kroz priču o jednoj od polaznica su ispričale i anegdote na predavanjima. Bio je to svojevrsni performans za neke možda bespotreban, ali ustvari vrlo slobodan i humorističan.
Prvi film je došao s radionice animiranog filma, napravljen pod vodstvom Jasminke Bijelić Ljubić. Simpatični kratki film Muke po Gregoru o životnom vijeku jednog pametnog telefona, inspiriranog Gregorom Samsom nas je sve reanimirao odmah na početku. Radionica TV reportaže pronašla je zanimljivu priču u selu Cerje Nebojse, a u tom selu stvarno nitko nije u strahu jer su glavni junaci peteročlana obitelj policajaca, koja nam se pridružila u kinodvorani.
Nakon projekcije krenulo je ovogodišnje posljednje Filmsko minglanje u dvorištu Centra za mlade i nezavisnu kulturu P4 gdje smo paralelno uživali u izložbi raznovrsnih fotografija polaznika radionice za fotografiju koju je vodio doc. art. Darije Petković. Polaznici su samostalno izabrali temu koju žele fotografski zabilježiti. Tako da su na radionici nastali dokumentaristički prikazi poput kamp kućica i života s mačkama, ali i eksperimentalne forme i portreti.
Za one koji su prvi put vodili radionice bio je potreban jedan period adaptacije. Radijska urednica Ljubica Letinić spomenula je kako joj je ovo iskustvo bilo vrlo izazovno, ali su na kraju napravili jednu originalnu improvizaciju zvučne karte Varaždina s QR kodovima koji su se mogli očitati i poslušati autentične zvukove Varaždina.
Sad kad smo se mi „novi“ konačno adaptirali dinamici Škole, došao je kraj. Vjerujem da sam slučajno ili sudbinski dobila istu sobu, 421 u kojoj je prošle godine bio Duško, a možda uz to djelić snage i inspiracije ili je možda neko nepisano pravilo da kroničar HFS-a mora imati inicijale D. P.
Još jedna Škola je iza nas, a sljedeće godine nas čeka jubilarna 25. godina, možda na drugoj lokaciji. Nadam se da ćemo se svi opet zajedno okupiti u istom i nadograđenom sastavu.
Dunja Pantić
|
