'JEAN-DANIEL POLLET - IZGUBLJENA KARIKA FRANCUSKOG NOVOG VALA' NA KRATKOM UTORKU
Jean-Daniel Pollet
Na novom Kratkom utorku, koji će se održati u kinu Tuškanac, 18.10. u 21h, prikazat ćemo dva srednjemetražna filma kod nas nažalost slabo poznatog francuskog novovalnog autora Jeana-Daniela Polleta. Prvo gledamo njegov najslavniji film, remek-djelo 'Mediteran' ('Mediterranée') iz 1963., odu prostoru iz naslova, snimljenu nakon 3500 km dugog putovanja prijeđenog s njemačkim kolegom Volkerom Schlöndorffom. Radi se o filmu s kojim se Pollet probao filmskim jezikom približiti pisanoj riječi, pogotovo tada popularnom novom romanu, a osim toga je radeći ga nehotice direktno utjecao na Godardov 'Prijezir' ('Le Mepris'), snimljen iste godine. Nakon toga gledamo i 'Red' ('L' Ordre') iz 1973., fascinantni poetski prikaz života jedne od posljednjih evropskih kolonija gubavaca, koja se nalazila na grčkom otoku Spinalonga blizu Krete. Filmovi će biti prikazani s DCP-ja.
Jean-Daniel Pollet
Jean-Daniel Pollet rođen je 1936. u blizini Lillea, u dobrostojećoj obitelji. Odlučio je da će postati redatelj kad je u srednjoj školi vidio 'Mirnog čovjeka' Johna Forda u lokalnom kinu, a s 21-godinom prvi posao mu je bio onaj asistenta Julienu Duvivieru na njegovom filmu 'Čovjek u kabanici'. Kasnije je izjavio da je tamo naučio 'sve što ne treba raditi snimajući filmove'. U skladu s tim stavom sprijateljio se s uglavnom par godina starijom ekipom okupljenom oko časopisa Cahiers de Cinéma, kasnijim novovalnim zvijezdama, da bi 1958. snimio svoj prvi kratki igrani film 'Pourvu qu'on ait l'ivresse...' (moglo bi se prevesti kao 'Dok god se napijate...') u kojem je glumio Claude Melki, momak alžirskog porijekla koji će obilježiti Polletovu igranu karijeru.Ta komična studija samoće snimljena na jednom od plesnjaka u pariškom predgrađu doživjela je ogroman uspjeh, a Pollet je uspoređivan s Jeanom Vigoom i proricana mu je velika karijera (veliki Jean-Pierre Melville mu je rekao da će teško u životu snimiti nešto bolje, što je Pollet komentirao s 'vrlo ohrabrujuća izjava'). Nakon što je snimio još jedan kratki i dugi igrani film, pod utjecajem pjesnika okupljenih oko avangardnog književnog časopisa Tel Quel, kao što su bili Philippe Sollers, Julia Kristeva i Francis Ponge, odlučio je probati stvoriti neku novu vrstu filma, puno bližu poeziji.
Méditerranée
Na prvi pokušaj zaputio se s kolegom i prijateljem, njemačkim redateljem Volkerom Schlöndorffom. 1962. proveli su preko četiri mjeseca putujući po Italiji, Egiptu, Španjolskoj i Grčkoj, snimajući prizore koji su ih fascinirali. Nakon povratka kući Pollet je šest mjeseci sistematično aranžirao i slagao snimljene materijale, u svom studiju bez prozora u kojem je i spavao, dok jednog dana film nije 'sam sebe smontirao'. Kad je završio montažu, materijal je odnio Sollersu i zamolio ga da napiše poetsko apstraktnu naraciju u kojoj će preispitivati postupke redatelja. Na kraju je Antoine Duhamel (koji će kasnije često raditi s Godardom) skladao emocionalno nabijenu glazbu, koja je povezala sve naizgled disparatne elemente (snimke skulptura drevnih bogova, borbi s bikovima, zaraslih napuštenih kuća, ribara, vjenčanja, djevojke u bolnici...). Film nazvan 'Méditerranée' oduševio je ekipu iz Cahiersa, na čelu s Godardom, koji je kasnije priznao da se s njime inspirirao za svoj 'Prijezir', ali je i potakao niz teorijskih tekstova, čineći Polleta najanaliziranijim francuskim autorom nakon velikog JLG-a.
Méditerranée
Između ostaloga pisalo se kako 'Méditerranée', inspiriran mitologijom i poviješću, ritmičkom montažom evokativnih slika priziva književna djela kao što su 'Ozymandias' Percya Bysshea Shellya ili 'Pusta zemlja' T.S. Eliota. Neki su ga nazvali 'jednim od najvećih montažnih remek djela filma', a drugi 'rijetkim primjerom da se film može približiti moći i učinku velike poezije'. Pollet je istovremeno prozvan 'najkonkretnijim od apstraktnih filmaša', a film 'kometom na nebu francuske kinematografije'.
L'ordre
Nakon uspjeha 'Méditerranéea', koji je ipak većinom bio ograničen na Francusku (prikazan je na prvom ikad festivalu eksperimentalnog filma u belgijskom Knokke-le-Zoutu, uz glasno negodovanje), a usred najvećeg naleta novog vala, Pollet je pozvan da zajedno sa Chabrolom, Godardom, Rohmerom, Rouchom i Jeanom Douchetom sudjeluje u stvaranju omnibusa o životu Pariza 'Paris Vu Par...' ('Pariz promatran od...'). Nakon tog angažmana Pollet je nastavio paralelno snimati igrane komedije s elementima burleske s Claudeom Melkijem, ali i avangardne poetske dokumentarce, kao što je uostalom i drugi film koji ćemo gledati večeras.
L'ordre
U 'Redu' ('LOrdre') Pollet 1973. odlazi na grčki otok Spinalonga gdje snima ostatke zgrada u kojima je živjela jedna od posljednjih kolonija gubavaca na tlu Evrope. Tamo pronalazi slijepog Raimondakisa, sina odvjetnika, bivšeg predvodnika kolonije, koji mu priča o načinu života na otoku dimenzija 800 x 400m, dok ploveća kamera prolazi kroz napuštene hodnike tog neformalnog zatvora. On objašnjava kako su, iako su tamo bili grubo i mimo vlastite volje sklonjeni od pogleda zdravih i bogatih ljudi, zapravo skladno živjeli, kao i da su imali velikih problema kad su se napokon vratili u civilizaciju. Prizor deformiranog Raimondakisa koji elegantno otpuhujući dim cigarete jasno i ljutito priča o sudbini koja ga je snašla, jedan je od najpotresnijih i najdirljivijih u povijesti filma.
Sa snimanja L'ordre
Nakon još nekoliko realiziranih filmova Pollet je 1989. snimajući na željezničkoj pruzi doživio udar vagona, koji ga je praktički napravio invalidom. Do smrti 2004. snimao je samo filmove u blizini svoje kuće u Cadenetu.
U filmu 'Méditerranée' sam snimao samo jednu stvar po kadru, tako da kad montiram film mogu koristiti kadrove kao riječi, kao znakove. Iznad svega htio sam zadržati slobodnu prisutnost stvari. Za mene je lakše snimati stvari nego ljude. Autori novog romana bili su optuživani da su cerebralni i komplicirani. To je pogrešno. Oni samo žele imati djevičanski pogled na stvari. Zapravo, ništa nije jednostavnije i skromnije nego taj njihov stav - Jean - Daniel Pollet
Program se održava u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza, a ulaz na njega je 30 kn. Filmove projiciramo s DCP-ja, a imaju hrvatski prijevod.
Raspored projekcije (88 min):
Mediteran (Méditerranée), Jean-Daniel Pollet i Volker Schlöndorff, 1963., 44 min, DCP
Red (L'ordre), Jean-Daniel Pollet, 1973., 44 min, DCP
|
