"Vitki valovi neba: Magleni ljubavni poj"
“Magla je poput opijuma nježnog, što u naručju grli gradove i polja. Pod njenim plaštem, sve postaje misterij.” Charles Baudelaire
“Vitki valovi neba: Magleni ljubavni poj" izložba je fotografija kojim se u Centru za mlade i nezavisnu kulturu P4 u Varaždinu predstavlja Antonio Nemec. Nastavlja se tako peta sezona programa izložbi što ga pod nazivom "Podrum ponedjeljkom" u Centru za mlade i nezavisnu kulturu P4 u Varaždinu organizira varaždinski Filmsko-kreativni studio VANIMA. Izloženo je 16 crno-bijelih fotografija pejzaža uronjenih u maglu. Antonio Nemec, kako sam kaže, “poziva posjetitelje na putovanje kroz slikovite krajolike gdje stvarnost nestaje u magli, otkrivajući tajanstvenu i neuhvatljivu ljepotu prirode. Izložba istražuje mistiku magle, umotane u tišinu i sjenu, kako bi prikazala neuhvatljivu, ali privlačnu stranu pejzaža.” Obrazlažući svoj koncept, inače jedan od sedam koje je selekcijska komisija odabrala za izlaganje ove sezone programa “Podrum ponedjeljkom”, Nemec navodi kako želi da postav prati organički tok izložbe, stvarajući dojam da posjetitelji lutaju kroz nepregledne magle, otkrivajući ljepotu tajanstvenog krajolika. Također, autorova je ideja da posjetitelje kroz izložbu prate diskretni tonovi flaute i kako kaže „Nježni zvukovi stvaraju atmosferu misterije, dodajući novu dimenziju doživljaju magičnog svijeta prikazanog na fotografijama. Glazba djeluje kao suptilna pratnja, umetnuta kako bi dopunila atmosferičnost izložbe. Ovaj koncept kombinira mistiku, atmosferičnost i ljepotu prirode kako bi stvorio izložbu koja poziva posjetitelje da se izgube u tajanstvenom svijetu maglenih pejzaža.” Vjerojatno će autorovim zamislima o dimenziji koju atmosfera i ambijent dodaju doživljaju fotografija, pogodovati I vrijeme održavanja izložbe, budući da je koncem listopada i početkom studenoga u našim krajevima magla vrlo česta pojava. Na početku svog koncepta, Nemec je citirao Baudelairea koji maglu uspoređuje s nježnim zagrljajem opijuma, a mi ćemo si za kraj ovog kratkog prikaza izložbe dopustiti citat iz Balada Petrice Kerempuha I vratiti se u stvarnost čiji ne pretjerano optimistički svršetak kroz maglu nazire Krleža.
“V megli sam videl, videl sam v megli:
seh križneh putov konec I kraj…
V meglenom blatu, v pogrebnom maršu,
otkod nas nigda več nebu nazaj.”
Srećko Lebinec
Antonio Nemec
Rođen je 1996. godine u u Imbriovcu, u malom mjestu pored Koprivnice. Očaran filmom od djetinjstva, vrlo rano počinje sve dublje razumijevati režiju i vizualne elemente, otkrivajući koliko ti faktori utječu na njegove emocije i razmišljanja. Redatelji kao što su Larisa Shepitko i Andrei Tarkovsky pronašli su poeziju u svakodnevnim stvarima i iskustvima, i njihov vizualni stil snažno ga je privukao i inspirirao. Nakon završetka srednje škole, krenuo je putem konvencionalnog posla, radeći za jednu kompaniju tijekom sedam godina. Tijekom tih godina završio je fotografiju na sveučilištu “Algebra” u Zagrebu, da bi prošle godine otvorio sam vlastiti studio za stvaranje audio vizualnog sadržaja.
|
