Posljednji romantik iz središta grada
Priča o Autorskom studiju - FFV iz Zagreba priča je o ljubavi, strasti, prijateljstvu, kreativnosti. I slobodi. Od samog osnivanja, s početka devedesetih, osvaja energijom entuzijazma, romantike, otvorenosti, bez snobističkih, elitističkih, račundžijskih prenemaganja. Tako je i danas.
U malom podrumu na Trgu žrtava fašizma 14 događaju su fotografska, filmska, video, edukacijska čuda koja uljepšavaju svakodnevicu ljubitelja umjetnosti.
O svemu tomu svjedoči i monografija koja je nedavno objavljena. Uz impresivne, emocijama protkane tekstove članova Autorskog studija i njihovih suradnika, donosi obilje dokumentarističkih fotografija s kojima čitatelj ima priliku putovati kroz godine, desetljeća...Nekih dragih lica, koji su svojim predanim radom zadužili Autorski studio, više nema, no ostale su neprocjenjive uspomene i njihova djela.
Monografiju su uredili Milan Bukovac i Srećko Lebinec, a autori tekstova su filmolog Nikica Gilić, novinar Duško Popović, filmska kritičarka Diana Nenadić, fotograf Srećko Labinec, legendarni redatelj Zoran Tadić te jedan od zaštitnih lica Autorskog studija redatelj Milan Bukovac. Uz Bukovca, dobri duh ovog kluba, "utočišta odbijenih" je i snimatelj i fotograf Luka Stamać. Zahvaljujući, među ostalim, ovom vrijednom dvojcu, Autorski studio još živi, stvara, educira, motivira nove generacije umjetnika.
„Početkom devedesetih Republika Hrvatska je bila u ratu, tek odnedavno samostalna, velikih okupiranih dijelova, na prijelazu iz neke vrste socijalističke u neku vrstu kapitalističke ekonomije. Nakon rata je, pak, polako krenula u pravcu Europske unije i njenih problema i specifičnosti koje svi živimo u tridesetoj obljetnici Studija. Sve te promjene, međutim, ne zaustavljaju ljudske živote, a život filmaša i videoumjetnika u velikoj se mjeri sastoji od snimanja, montiranja, eksperimentiranja...I Autorski je studio, dakako, njegovao različite filmske pristupe svojih autora, od bilježničkih preko poetskih do radikalno-eksperimentalnih, od onih koji svjesno koriste i tematiziraju medij do onih kojima je najjeftinija raspoloživa kamera tek sredstvo gerilske borbe, pa su se i te poetike mijenjale kroz ovih trideset godina“, napisao je, među ostalim, u svojem osvrtu Gilić.
Pod znakovitim naslovom „Salon odbijenih“, Duško Popović je istakao: „Možda je tajna u dobro odabranom imenu: Autorski studio okuplja autore, okuplja pojedince, slobodne i samostalne stvaraoce koji ulaskom u takav filmski klub ne gube ništa od svoje autorske slobode, od svoje kreativne imaginacije, od svojeg stvaralačkog digniteta. Možda je istina u spoznaji o ostavljenosti samima sebi: malo je pomoći i razumijevanja, malo je prostora i novca, malo je opreme i podrške. Pa čovjek onda može napraviti dvije stvari: ili sjesti plakati ili učiniti i ono što mu se nekada činilo nezamislivim. Takav stav obično dovodi do izuzetnih rezultata.“
Autorski studio uvijek je išao protiv struje, ističe u svojem tekstu Diana Nenadić,. Kao što je osnovan u ratno doba kada su „Muze šutjele“, druge filmske udruge odumirale, a neki budući filmaši beznadno lunjali pozadinskom „bojišnicom“, tako i sada, sred informacijsko-dokumentacijskog kaosa u kojem još tavori domaća kinematografija , požurio otrgnuti zaboravu svoju dosadašnju povijest.
„Osobitu pozornost radu polažemo na uočavanje, uvažavanje i njegovanje filmske tradicije. Vidljivo je to i u specifičnostima filmova s potpisima Autorskog studija kao i u održavanje mnogobrojnih tribina te projekcijama klasičnih i avangardnih filmova. Zastupljeni su tu i svjetski i hrvatski filmovi, profesionalni i amaterski, igrani, dokumentarni i eksperimentalni...Ne pravimo tu nikakvu razliku, pače svjesni smo da upravo prožimanje nasljeđa svih navedenih filmskih odrednica čine i uspostavljaju našu tradiciju filma. O tome više nego poučno svjedoči i povijest upravo hrvatskog amaterskog i avangardnog filma, čiji smo, ma kako skromni, ponosni sudionici“, napisao je u povodu 11. obljetnice Studija jedan od naših ponajboljih redatelja Zoran Tadić koji je devedesetih bio i predsjednik kluba.
Novinar, umjetnički fotograf i filmski djelatnik Srećko Lebinec u svojem tekstu naglašava kako podjela na amatere i profesionalce u Autorskom studiju nikad nije postojala. Članovi Autorskog s tom se podjelom uglavnom nisu zamarali. Filovi i fotografije, nastali u proteklih tri desetljeća koliko klub djeluje, to i dokazuju. Zračeći nepretencioznošću, ali i snažnom energijom, oni govore o njihovim autorima, ocrtavajući istovremeno i atmosferu u kojoj su nastajali kao i međusobne odnose među članovima Autorskog studija.
Monografija donosi impresivne popis izložbi članova kluba, revija hrvatskog i filmskog stvaralaštva, kao i revija jednominutnog filma Hrvatske, prvenstva, tribine i projekcije, radionica i tečajeva, popis filmova u produkciji Autorskog studija te popis članova kluba.
Izložbe, projekcije filmova, radionice i tečajevi nezaboravni su doživljaji o kojima se priča, a ova monografija lijep vodič kroz vrijeme, uspomene, sanjano, ostvareno...
Posljednjem romantiku iz središta metropole želimo sretan trideseti rođendan! A tridesete su, znamo, još uvijek momačke godine. Najbolje tek dolazi..
Borna Boris Baletić
|
