Hrvatska – zemlja u fokusu
Prvi All-German Leipzig Festival of Cultural and Documentary Films odnosno DOK Leipzig–Internationales Leipziger Festival für Dokumentar- und Animationsfilm, održan 1955. godine, bio je i prvi nezavisni filmski festival u tadašnjoj Istočnoj Njemačkoj i do danas, naravno, ostao jednim od najstarijih, ali i najcjenjenijih festivala dokumentarnog i animiranog filma u svijetu. Ovogodišnje se, šezdeset i drugo izdanje, održava od 28. listopada do 3. studenoga.
A ove je godine na festivalu zemlja u fokusu Hrvatska, koju prepoznaju kao najmlađu članicu Europske unije, ali i državu koja je do ratova početkom devedesetih bila znana kao Socijalistička Republika Hrvatska unutar SFR Jugoslavije, danas prepunu propalih i napuštenih tvornica i drugih privrednih objekata koji se teško uklapaju u panorame turističkih resorta, što ne bi smjelo radovati nikog normalnog, ali mnogi tek okrenu glavu od njih. Uz konstataciju kako je u nas društvo puno kontradikcija, kao razlog ovogodišnjeg izbora za zemlju u fokusu ističe se i da od ranih devedesetih dokumentarni film u nas prosto cvjeta pri čemu se posebno apostrofiraju Factum i ZagrebDox, kao pokretači promjena u suvremenom hrvatskom dokumentarizmu. Životan, slojevit, iznad svega prodoran, zahvaljujući produkciji Factuma, a nekoliko godina poslije i pokretanju festivala dokumentarnog filma ZagrebDox te Liburnia festivala hrvatskogdokumentarnog filmau Opatiji, ali i djelovanju Akademije dramske umjetnosti (ADU) u Zagrebu, na kojoj su od šezdesetih godina učile generacije budućih autora dokumentarnih filmova. Zbog očuvanja što je moguće višeg stupnja nezavisnosti dokumentarnog filma proteklih su godina pokrenute i mnoge druge inicijative za dokumentarno prikazivanje stvarnosti s neophodnom hrabrošću koja bi proizvela aktivnu intervenciju u zatečenim situacijama.
Kadar iz filma Parada
Od jedanaest filmova u maloj retrospektivi, čak su tri napravljena u suradnji s Nenadom Puhovskim. Goli Tihe K. Gudac govori o obiteljskoj tajni jer je pedesetih godina prošlog stoljeća njen djed nestao na tri godine, pa je zavladala šutnja, a znatno je duže trebalo da se bar njoj otkrije kako je bio proglašen neprijateljem naroda i proveo to vrijeme kao zatvorenik na Golom otoku. Film se bavi stanjem u društvu onda i sad, ali i obiteljskom i autoričinom osobnom traumom, a kustosica posebnog programa Borjana Graković upravo naglašava taj neosporni interes za povijest naših roditelja odnosno djedova i baka, koji se pokazuje na intenzivan i kritički, filmski način. Iza lica zrcala Katarine Zrinke Matijević bavi se isto tako istraživanjem osobnosti i unutarnjeg mira autorice kroz priču o njenim precima iz Like (oba su nastala u Factumu), a diplomski film Kamo idemo Lidije Špegar (ADU, mentor Nenad Puhovski) je priča o mladoj ženi koja pokušava preživjeti vozeći noćni taxi, pri čemu svašta doživljava.
Među jedanaest odabranih su i kratkometražni dokumentarni After Party redatelja i scenarista Viktora Zahtile, o posljednjim danima i prekidu veze dvojice muškaraca, snimljen u produkciji ADU, Oni samo dolaze i odlaze autora Borisa Poljaka, o splitskoj plaži na kojoj se i danju i noću događaju zanimljivi i neobični susreti, Buffet Željezara Gorana Devića, o propasti sisačke željezare koja ostavlja teške posljedice i na cijeli grad Sisak i njegove stanovnike, a vlasnici kavane odlaze u Njemačku u potrazi za preživljavanjem te Parada Arijane Lekić-Fridrih o ljudima koji sjede na travi i čekaju početak parade kao sjećanja na rat ali možda i najave novog.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
