S nadom u bolje sutra
U nedjelju je svečano i uspješno, serijom rasprodanih projekcija i najavom idućeg, dvanaestog ENFF-a 2020. godine, završen jedanaesti Eastern Neighbours Film Festival koji je neke od vrhunaca doživio, kod mlađe publike filmovima za djecu i mlade Moj djeda je s Marsa Marine Andree Škop i Dražena Žarkovića odnosno slovenskom romantičnom komedijom Gaja' World Petera Bratuša, ali i vrijednom i zanimljivom raspravom o kinematografiji o migrantima odnosno o kinematografiji migrantskih autora (prikazano je čak deset radova autora iz Istočne i Jugoistočne Europe koji govore o sveprisutnom fenomenu velikih migracija, poput filma bosansko-nizozemske autorice Ene Sendijarević Odvedi me tamo gdje je lijepo) koja je pokazala raznolikost novih tema i svježih pristupa i povremenu zbunjenost publike i kolega stvarnom ili pretpostavljenom nacionalnom pripadnošću pojedinih autora i njihovih filmova, iako se svi obično pozivaju na opet pretpostavljenu neograničenost filma. U većini je rasprava naglašena i nada kako nas ipak čeka neka, bar mrvicu bolja budućnost, i autorska i ljudska.
Haška je publika posebno dobro prihvatila filmsku priču o velikoj ljubavnoj drami i „posljednjem bosanskom odmetniku“ Kuduz Ademira Kenovića iz 1989., koja je inspirirana stvarnim događajem i sudbinom čovjeka koji se poslije povratka iz zatvora želi skrasiti uz prelijepu ženu, ali ga njeno ponašanje navede na seriju tragičnih postupaka i posljedica. Film je svojevremeno dobio cijeli niz nagrada, uključujući Zlatnu arenu i nagradu publike u Puli, a njegovu su uspjehu svakako pridonijeli koscenarist Abdulah Sidran, glazba Gorana Bregovića te glumci Snežana Bogdanović (gošća ENFF-a) i Slobodan Ćustić.
Među dojmljivim je filmovima bio i Narodne palače Borisa Missirkova i Georgija Bogdanova, o velikim i raskošnim zgradama iz socijalističke epohe, građenim u Bukureštu, Moskvi ili Berlinu, koje su nominalno bile narodne ali narod u njih nije imao pristup, osim u rijetkim prigodama, (redatelj Missirkov je održao i zapaženi masterclass), pa crnohumorna drama Vulkan, ukrajinsko-njemačka koprodukcija redatelja Romana Bondarčuka koja priča o posljedicama rusko-ukrajinskog ratnog sukoba, albanski Delegacija Bujara Alimanija o putovanju europske komisije po Albaniji i promatranju političkih i drugih promjena u toj zemlji odnosno Hladni studeni Ismeta Sijarina o političkim potresima na Kosovu krajem osamdesetih i u ranim devedesetim godinama prošlog stoljeća, višestruko nagrađena Irina bugarske autorice Nadežde Koševe, uz gostovanje glumice Marine Apolostolove, dokumentarac Ranka Paukovića Na kraju tame, o ženi koja se stjecajem okolnosti zaposlila u rudniku, a sad ju čeka neizvjesnost mirovine, Na vodi Gorana Devića, o promjenama grada koji je nekada bio prosperitetno industrijsko središte, i mnogi drugi.
Konačno, na završnoj svečanosti je prikazan nedavno restaurirani film Sweet Emma, Dear Böbe mađarskog klasika Istvana Szaboa, o sudbini bivših učiteljica ruskog jezika u Mađarskoj, odnosno o posljedicama koje nagle promjene režima u nekom društvu imaju na pojedince, a jedna od glavnih glumica Johanna ter Steege iz Nizozemske, koja je bila gošća ENFF-a, rekla je kako su se moda i ona osobno sigurno promijenile, ali film izgleda kao da je snimljen jučer.
Posebnu nagradu, putovanje u Crnu Goru, osvojila je posjetiteljica Lilly Tododrović.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
