Hladno?
Dvorana varaždinskog kina Galerija bila je zaista prepuna, pa su ljudi stajali, ako nisu našli mjesta niti na, uza stalna sjedišta, dodanim plastičnim stolicama ili su se, ne našavši ni stojeća mjesta penjali na balkon, rezerviran inače za neunundneunzig luftballons što su se poslije svečanosti otvaranja 52. revije hrvatskog filmskog stvaralaštva djece, a prije prikazivanja prvih filmova, rasuli poput šarenih špekula nad razdraganim mnoštvom.
Bilo je veselo, uzburjano, živahno, kako već na filmskom druženju mladih autora može biti, a cijeli je program otvaranja protekao u žestokom navijanju i odobravanju svega što je viđeno. I u povremenim eksplozijama balona koje su nježne dječje ruke (tko zna, možda i poneke odrasle) malo previše stisnule, sad slučajno ili namjerno, tko bi znao. A, nije ni važno.
I bar su neka srca uzdrhtala osluškujući nježne zvuke zbora učiteljica iz Martijanca koje su pjevale Stiha te rada imam…
Photo by Adrian Žgaljić
Na Reviju je prijavljeno 149 filmova, a za natjecanje odabrana 92. Čak je 48 među njima, ili više od polovice, animiranih. Šesnaest je igranih, petnaest dokumentarnih, osam TV-reportaža, a pet je radova svrstano u kategoriju koja se obično naziva otvorenom.
Članovi stručnog žirija su Simon Bogojević Narath, akademski slikar, koji je kao redatelj, scenograf, animator ili grafički dizajner radio proteklih dvadeset godina na brojnim projektima, a i sam je autor mnogih i često nagrađivanih animiranih i eksperimentalnih filmova, Čejen Černić, filmska redateljica koja se kao srednjoškolka u Osijeku stala baviti amaterskim filmskim stvaralaštvom i pobrala mnoge nagrade, a poslije završene Akademije asistirala na desetak igranih filmova, da bi se nedavno počela baviti animacijom i pripremama za snimanje prvog, vlastitog dugometražnog igranog filma, Maja Flego, pedagoginja i novinarka, savjetnica u Uredu pravobraniteljice za djecu, i najdugovječnija članica žirija kojoj je ovo petnaesto ocjenjivanje dječjih radova na Reviji, direktor fotografije Boris Poljak, koji se filmom bavi skoro četiri desetljeća, od amaterskih dana u Kinoklubu Split, preko mnogih nagrada koje je osvojio i brojnih filmskih tečajeva koje je vodio i vodi ih i danas te diplomirani filmski montažer Slaven Zečević, koji se uz montažu niza profesionalnih filmova bavi i filmskom publicistikom i kritikom.
Pred njima je uvijek složen i zahtjevan zadatak procjenjivanja dječjih radova, a svi su mladi autori uvjereni da je baš njihov film najbolji i svaki će od njih do samog završetka Revije s velikim očekivanjima pratiti sve projekcije i nadati se onom radosnom trenutku dodjele nagrada. I, pomalo se bojati. Nagrade nisu najvažnije, ali ipak se rado primaju. I znače!
Varaždinski dio Medijsko-edukacijskog seminara zaokružen je predavanjima Ane Đordić, Ivane Rupić i Mira Bronzića te radnim dogovorom sudionika o sadržajima i oblicima budućeg priručnika o medijskoj kulturi u nastavi u osnovnim i srednjim školama u Hrvatskoj, Mađarskoj, Sloveniji i Srbiji, koji će nastati prije konca i čakovečkog dijela seminara, odnosno do nedjelje.
Na putu prema Galeriji i na povratku, zaustavljaju me neki mladi ljudi i pitaju nije li mi zima. Varaždinske su ulice sada prohladne i vjetrovite, a ova je mlađarija, za razliku od mene, dobro umotana u višeslojnu odjeću, kakav i je red za ovakve dane. Hladno? Ma kakvi! Stiha te rada imam…
Duško Popović
|
