Poticaj mladim autorima
Raznolikost koncepcija i organizacijskih oblika pojedinih filmskih festivala za mlade, koji su predstavljeni na drugom Europskom seminaru o filmskom stvaralaštvu mladih, na koncu se izjednačava u uvijek istom cilju kojeg su si organizatori postavili od prvoga dana. Baš su svi predstavljači festivala iz Austrije, Grčke, Irske, Italije, Mađarske, Norveške, Njemačke, Srbije, Turske i Velike Britanije (a vjerojatno bi jednako zborili i Južnoafrikanci, da su samo na vrijeme dobili vize i mogli doći na Seminar, kako je i bilo najavljeno) te naravno i domaći predstavnici iz Dubrovnika, Karlovca i Varaždina, istaknuli kako im je glavni zadatak poticanje mladih autora da u sebi pronađu stvaralački žar i oslobode se inhibicija koje neke od njih sprečavaju u pretvaranju snova, ideja i strasti u prve filmske kadrove koje realiziraju kao snimatelji ili redatelji. Ili već kao dio filmske ekipe, bez obzira što radili.
Festivali se tako dokazuju ne samo kao mjesta gdje se mladi autori druže, razmjenjuju iskustva i pokazuju svoje radove, uvijek se naravno nadajući da će biti prepoznati i od kolega i od žirija, jer nagrade su itekako važne, da se ne bi lagali, ali i kao mjesta na kojima se okupljaju i oni koji se još nisu odvažili na vlastiti rad, no ako dobiju potreban poticaj, možda uključenje u neki od projekata koji upravo traju, tehničku podršku ili neki drugi oblik suradnje i sami mogu brzo prijeći među autore. Čini se da festivali na nešto široj razini, bila ona nacionalna ili međunarodna, danas obavljaju dio poslova koji su nekada bili namijenjeni prvenstveno filmskim klubovima. I da bi valjalo razmisliti o budućnosti, i klubova i festivala, kako bi se suradnja unaprijedila, a preklapanja aktivnosti izbjegla ili bar smanjila.
Jedna od pet radnih grupa
Koliko su mladi filmski autori i njihovi voditelji, organizatori i pomagači urasli u svijet koji ih okružuje i kojeg nastoje filmski predstaviti i sebi i drugima svjedoče i neka uvodna izlaganja i prezentacije pojedinih festivala. Dio je uvodničara tako imao potrebu naglasiti trenutna politička zbivanja u svojim zemljama i nužnost njihovog filmskog bilježenja i komentiranja, a u tome su posebno istaknuti bili Grci i Turci. Vrijedi napomenuti i kako većina, bez obzira na zemlju iz koje dolaze i njenu političku i ekonomsku stvarnost naglašavaju brojne probleme s kojima se suočavaju, posebno mladi filmski autori. Globalizacija je i tu ujednačila kriterije i odnose, na žalost uglavnom u smislu neprepoznavanja ili izostanka pomaganja, no istodobno i u raznim oblicima snalaženja, žilavosti, upornosti i kreativnosti mladih.
Mnogi će pamtiti drugi Europski seminar o filmskom stvaralaštvu mladih i po zanimljivoj prehrani. Organizatori su se potrudili da svakoga dana sudionicima ponude neku od nacionalnih kuhinja, od grčke preko njemačke do danske, pa su se tako i karlovački ugostitelji ponudom internacionalizirali, a gosti uživali u specijalitetima pojedinih zemalja čiji su predstavnici sudjelovali na seminaru. Detalj, ali važan, gostoljubiv i pažljiv!
Sudionici Europskog seminara sele se s rada u grupama i speeddatinga na svečano otvaranje 18. filmske revije mladih i 8. Four River Film Festivala te na prvu projekciju, koje će neumoljiva kiša vjerojatno onemogućiti na Šancu pa će se održati u vječitom Zorin domu. No, gdje se god to bude dogodilo, radost sudionika i gostiju zbog novog susreta i još jedna fascinacija obiljem vrijednih filmova mladih autora diljem svijeta bit će jednaka. Uopće nije teško povjerovati u to!
I da će se filmska kugla zakotrljati u pune i srušiti svih devet čunjeva odjednom! I onda još, i još, i još...
Duško Popović
|
