Jabuka
Prije svake službene projekcije njezini mladi sudionici, autori i gledatelji, obavljaju mali ritual. Netko se sjetio prvi, a drugi odmah prihvatili pa masovno prave teatar sjena podižući ruke u prostor svjetla, između platna i projektora. Neki se potrude i sjenama svojih ruku prave likove pasa ili zečeva, i razne druge figure, a drugi jednostavnu mašu, pokazujući dva ili pet prstiju i sretni su da im se lik i djelo vide ovako javno i pred svima. I, zanimljivo, sva ta mahanja prestanu kada krenu filmovi. Ovo prije je igra, a ovo drugo je ozbiljno i važno i svi to znaju.
Reviju ove godine priređuju Hrvatski filmski savez i kutinska Osnovna škola Stjepana Kefelje, a njezino su održavanje omogućili Hrvatski audiovizualni centar, Hrvatska zajednica tehničke kulture, Grad Kutina i Sisačko-moslavačka županija. Među sponzorima su se našli i Atlantic grupa, Dukat, Cedevita, McDonald's i Dukatino, a medijski su pokrovitelji Klinfo.hr, Meridijani, Mozaik knjiga, Modra lasta, Prvi izbor, Moj planet, hrvatski filmski portal Moj film i Radio Moslavina odnosno Moslavački list.
Photo by Čejen Černić
Ovogodišnji je revijski plakat, crn, s maštovitim prikazima zvijezda i nebeskih tijela između kojih se provlači filmska traka, nastao u glavama pripadnika likovne grupe Osnovne škole Stjepana Kefelje iz Kutine, a iz njega su članovi Foto kino video kluba Zaprešić sačinili i dinamičnu revijsku špicu. Već su prve reakcije i mladih i mrvicu starijih sudionika pokazale da se pogodilo, oba puta.
Organizatorima je uvijek važno da sve protekne u redu i na opće zadovoljstvo sudionika, a Kutina se ponovo pokazuje kao vrstan domaćin. Oni koji su ovdje boravili po istomu poslu prije osam godina sa zanimanjem primjećuju nastale promjene, nove zgrade i ulice, a i oni i ovi što su tu po prvi puta uredno održavane parkove i nasade, ljubazne vozače koji uvijek zastanu kako bi pješak prešao na drugu stranu ceste, vrijedne zaposlenike Osnovne škole koji su se na ova četiri dana pretvorili u turističke vodiče, organizatore pa ako treba i u zabavljače, tako da se na kraju i sunčano ali prohladno vrijeme prihvaća kao neželjena nužnost i nema previše jamranja. Još da se ne ostvare kišne prognoze za zadnja dva dana, pa će sve biti u redu.
Posjet Lonjskom polju bio je očekivan kao jedan od vrhunaca Revije. Najvažniji su naravno dječji radovi, razmjena mišljenja i iskustava i djece i njihovih voditelja, međusobna usporedba filmova, stavovi i ocjene oba žirija, brojni susreti s kolegama, završni razgovori djece i voditelja s članovima žirija i organizatorima, ali u opuštenoj se atmosferi sve to nekako lakše i ljepše provede, pa nije čudo da su baš takvi sadržaji među omiljenijima, na svakom od ovih i sličnih okupljanja.
Sudionike 51. revije hrvatskog filmskog i videostvaralaštva djece u Lonjskom su polju čekali netaknuti dijelovi prirode, stare posavske drvene katnice, sada prazna ali uvijek zanimljiva rodina gnijezda koja će opet oživjeti u proljeće, krivudava Sava okićena mnogim ribičima, edukativan, šest godina sniman film o flori i fauni cijeloga kraja, vrijedna objašnjenja vodiča, obilna gastronomska ponuda, golemi orasi sakriveni u zelenoj travi, zreli grozdovi, još ne pravo zimsko ali u punom smislu riječi sjajno sunce...
I jedna jabuka, izrasla na obali, okružena otpalim plodovima, a čuvajući u krošnji još jedan, poseban.
Tri su projekcije u petak okupile ukupno devet animiranih filmova, šest dokumentarnih, šest igranih, tri TV-reportaže i jedan film u otvorenoj kategoriji.
Duško Popović
|
