Čista Ekstaza
Ekstaza Gustava Machatýa, češkog redatelja, scenariste i glumca, rođenog 1901. godine u Pragu, koji je nakon Drugog svjetskog rata emigrirao u tadašnju Zapadnu Njemačku i tamo radio kao predavač na filmskoj školi u Minhenu i umro 1963., snimljena 1933. godine u Čehoslovačkoj, primjer je mnogobrojnih mogućnosti, različitosti i značenja filma. Nastao po književnom predlošku Vitězlava Nezvala, film se bavi vječnom temom spolnosti kao nezaobilaznog, često presudnog elementa u međuljudskim odnosima. Mlada i ljubavi, posebno one tjelesne, željna žena, znakovitog imena Eva, nezadovolj(e)na živi s nemoćnim mužem Emileom, a onda upozna, opet znakovito, potentnog Adama i oboje se predaju strastima.
Uvijek sklon erotici, što se itekako vidjelo i u autorovom filmu Erotikon iz 1929., i nekima drugima od sedamnaest koliko ih je ukupno snimio, Machatý i ovdje pleše na rubu, poigravajući se i s elementima pornografije, oslanjajući se na neke uzore iz onovremenih njemačkih i sovjetskih filmova, a posebno ja zanimljivo da je Ekstaza gotovo pa nijemi film, nostalgično otklanjajući novi trend zvučnosti.
Film pokazuje i velike mogućnosti i važnost montaže, jer je povremeno progonjen cenzorskim škarama Gustav Machatý radio filmske kompromise i ublažavao dijelove filma koji su posebno skandalizirali svekoliko općinstvo, od scene spolnog odnosa pastuha i kobile, koje u nekim verzijama nema, a Eva ju gleda maštajući o nečem sličnom u svojem životu, do trčanja golišave junakinje kroz trnje do vode u koju će se baciti, a koja je također u nekim verzijama izmijenjena. Evu je glumila Hedy Kielser koju će baš ta uloga pretvoriti u svjetski poznatu Hedy Lamarr, a njenog impotentnog muža naš Zvonimir Rogoz koji će se ostatak života, a poživio je sve do 1988. odnosno svoje 101. godine, jako truditi dokazati da je sve to bila samo gluma i da je on, onako privatno, čist nekaj drugoga!
Prikazivanjem Ekstaze 27. listopada, na Svjetski dan zaštite audiovizualne baštine, i službeno će biti obilježen prvi rođendan kina Galerija.
Listopadni je program u Galeriji inače započeo igranim filmom U tami zvjezdane staze, nastavljen Demonima iz 1955., u suradnji s varaždinskom udrugom Variete, dokumentarcima Ljubi bližnjega svog i Posljednji splavar Restart laboratorije te premijernim prikazivanjem njihovih Staraca autorice Anje Strelec, snimljenog u varaždinskom Domu umirovljenika, pa nastavljen animiranim Čudovištima sa sveučilišta, Odbjeglim Djangom, francuskim i svjetskim klasikom Obala u magli iz 1938., a završen hororom Re-animator iz 1985., u povodu skorog Dana vještica. Brrr!
Između ovih je projekcija Galerija, kao višesadržajni prostor, bila pozornicom na kojoj su održani programi Tjedna cjeloživotnog učenja, Dana preventive raka dojke, druge izložbe Mugi, s radovima srednjoškolaca iz Krapine, a svakako valja izdvojiti odabir najboljih filmova s Osmog Trash film festivala, prikazan 18. listopada, gostovanje američkog animatora svjetskoga glasa Erica Leisera, s projekcijom nezavisnih animiranih filmova, više za odrasle nego za djecu, kojima je obilježen Svjetski dan animacije te paralelnim programom prikazivanja filmova sa Zagreb Film Festivala, najavljenim za 24. i 25. listopada.
Ovim se programima Vanima i Galerija pridružuju i obilježavanju 140 godina zgrade HNK Varaždin, nedavno proglašenog petom nacionalnom kazališnom kućom u nas.
Duško Popović
|
