Još jedna nagrada za film Rakijaški dnevnik - Zlatna arena za oblikovanje zvuka na 62. Pulskom filmskom festivalu!
U Puli se od 18. do 25. srpnja održavao 62. Pulski filmski festival – najstariji, ali i jedan od najrenomiranijih hrvatskih filmskih festivala. Ocjenjivački sud Hrvatskog programa - dugometražnog filma u sastavu – filmski kritičar Maurizio Braucci, programski savjetnik Berlinale Foruma Bernd Buder, glumac Zlatko Burić, majstor tona Srđan Kurpjel i redatelj Kristijan Milić, Zlatnu arenu za oblikovanje zvuka dodijelio je Martinu Semnčiću za film Rakijaški dnevnik Damira Čučića!
Damir Čučić
Čučićev Rakijaški dnevnik, eksperimentalni dokumentarac, odnosno rekonstrukcija audiosnimki ilegalne izrade rakije koju je “vodio“ Eric Maria Strom (tj. Mario Haber), tehničar zvuka koji je više od jednog desetljeća, do smrti u ljeto 2014., snimao razgovore i zvukove u svojoj kući i pokraj rakijskog kotla dok je pekao trešnjevače, sam ili u društvu prijatelja rakijaša, stigao je u Pulu s već četiri osvojene nagrade: Boris Poljak, kao direktor fotografije ovjenčan je na 24. Danima hrvatskog filma i 62. Beogradskom festivalu dokumentarnog i kratkometražnog filma dvjema nagradama za kameru, a u Beogradu su i Damir Čučić i Goran Štrbac osvojili nagrade za montažu, odnosno glazbu. Također, film je prije tri tjedna prikazan i u popratnom programu međunarodnog festivala FID Marseille, a za manje od mjesec dana očekuje ga i natjecateljski program, odnosno veliko platno na prizrenskom DokuFestu.
Damir Čučić
“To je rakija, već mi je vruće“, jedan je od njihovih razgovora, auditivno ovjekovječen uz fermentor alkohola. Haberovu dokumentarnu radio-dramu Čučić je nadogradio hipnotičkim slikama, kombinirajući animaciju i igrano s eksperimentalnim filmom. “Rakijaški dnevnik“ je nesvakidašnje kinoiskustvo koje treba slušati očima i gledati ušima. Jedan Terrence Malick bio bi vjerojatno zadivljen momentima Čučićeva filma, kadrovima pčele u čaši rakije i osobito “zborskog“ vrenja dunjevače.
Četiri različite dunje, svaka u svojoj bačvici, pjevaju vlastitu priču i njihovi mjehurići žubore u zboru. “Pričaju nešto, čuješ li“, netko kaže, a Haber predlaže da je najbolje to “slušati u tišini“, napisao je o filmu Marko Njegić za Slobodnu Dalmaciju. Slušati očima i gledati ušima – Zlatna arena za oblikovanje zvuka došla je u prave ruke!
Rakijaški dnevnik |