Film esej
Filmski je esej vrsta nefikcionalnog filma, a često se zbog svojih hibridnih značajki naziva i antižanrom. Najbliži je dokumentarnom filmu, a očita je razlika da se dokumentarci bave bilježenjem stvarnih ljudi i događanja, a filmski eseji se na njih tek referiraju, odnosno na neki ih način reflektiraju, u pravilu iznoseći subjektivni stav autora, koji su od presudnoga značaja u nastanku i oblikovanju filmskog eseja. U nas se najznačajnijim autorom smatra Tomislav Gotovac, a vrijedne su filmske eseje radili i Ante Babaja i Vatroslav Mimica, između ostalih. Filmskim su se esejom inače počeli baviti David Llewelyn Wark Griffith, najpoznatiji po Rođenju nacije i Netrpeljivosti, kojega mnogi smatraju istinskim utemeljiteljem filma kao umjetnosti, izumiteljem krupnog plana i kreativne filmske montaže, poticateljem striktne podjele između kazališta i filma, ali i značajnim filmskim teoretičarom te ruski, odnosno sovjetski autori, od Vsevoloda Illarionoviča Pudovnika, autora filmova poput Majke ili Dezertera, Latvijca Sergeja Mihajloviča Ejezenštejna, koji je posebno zagovarao montažu, a pamtimo ga ponajviše po Oklopnjači Potemkin iz 1925. godine, koji je poput klasičnih antičkih tragedija složen iz pet dijelova i Aleksandru Nevskom iz 1938. , kao i ukrajinski Židov Dziga Vertov (tj. Vrtuljak), pravim imenom Denis Abramovič Kaufman, čiji je film Čovjek s kamerom iz 1929. u jednoj anketi proglašen najboljim filmom na svijetu svih vremena i Ukrajinac Oleksandr Petrovič Dovženko, s Arsenalom iz 1929. i Zemljom iz 1930. godine, koji su rado priznavali upravo Griffithov utjecaj.
Valja ga naravno razlikovati od eseja o filmu, kao podvrste teorijskih napisao o filmu. Filmski esej je sve prisutniji, posebno u zadnjih dvadesetak godina, a nerijetko izaziva burne rasprave, kako među publikom tako i među filmolozima.
Knjigu Film esej je objavio Leykam International, a na 262 stranice je i obilje fotografija iz filmova o kojima se u njoj govori, i valja istaknuti da su sve fotografije objavljene isključivo uz dozvolu redatelja ili producenata, na čemu je uredništvo inzistiralo. Knjiga je namijenjena stručnoj javnosti, ali i filmskoj publici općenito, no prof. Kovač posebno naglašava njezinu udžbeničku funkciju i naglašava kako će kao takva poslužiti mnogim generacijama čitatelja koje zanimaju ovakve teme. Film esej je nastala kao novo djelo inspirirano autoričinim doktoratom kojeg je pisala pod mentorstvom dr. sc. Nikice Gilića.
Ivana Keser Battista rođena je 1967. godine u Zagrebu, 1992. diplomirala slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, a 2009. doktorirala filmologiju na Filozofskom fakultetu. Bavi se multimedijalnom umjetnošću, a između ostaloga je i zapažena predavačica na Školi medijske kulture Dr. Ante Peterlić.
Duško Popović
|
