Pet, šest, trideset...
Zanimljivo je i vrijedno slušati pitanja i komentare članova dječjeg žirija upućena svojim vršnjacima, autorima čiji se filmovi već drugi dan prikazuju u riječkom Art-kinu Croatia, na 53. reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva djece. Za vrijeme projekcija sjede neposredno ispred mene, u prva četiri reda, pa svjedočim stalnom šušurenju, dogovaranju, paljenju malih led svjetiljaka ili bar mobitela koji su, svi, dva puta veći od njihovih dlanova, ne bi li što bolje u mraku kinodvorane vidjeli kataloške podatke i dali ocjene. Ozbiljno se razmatraju ideje koje su vodile autore da snime baš takav film, način realizacije, tehnike koje su korištene, posebno u animaciji, eventualni trikovi… Sve ih zanima. Čak i imaginarni nastavci filmskih priča, jesu li glavni junaci ostali skupa, što je bilo poslije… Pa onda sve to i pitaju.
Dva su člana međunarodnog žirija djece stigla iz Mađarske, po četvoro ih je iz Makedonije i Srbije, pet iz Slovenije, a petnaest ih dolazi iz riječkih osnovnih škola. Privremena im je razrednica Ana Đordić, prof.
Mrvicu je složenija situacija s članovima stručnog žirija. U njemu sjede Maja Flego, Čejen Černić, Boris Poljak, Slaven Zečević i Simon Bogojević Narath, ali je tu i šesti član, Aleš Suk, češki redatelj, snimatelj, montažer, a po potrebi i producent, koji je zbog ljubavi došao u Rijeku i sada tu živi i radi. Čejen je bila aktivna na odabiru filmova za 53. reviju, čak je bila delegirana od ostalih članova žirija da odabrane podijeli i složi u sedam službenih projekcija, a onda se pojavio razlog zbog kojeg nije mogla doći u Rijeku, pa ju je kolegijalno zamijenio Aleš. On će s ostalih pet (šest) odlučiti o dodjeli nagrada.
Mišljenja su žirija o ovogodišnjoj produkciji poprilično različita. Dok Simon Bogojević Narath, diplomirani slikar, digitalni animator, redatelj, scenograf i dizajner misli da je opća kvaliteta prijavljenih radova drastično niža u odnosu na neke prijašnje godine (ali i da je moguće izdvojiti nekoliko odličnih filmova), diplomirani filmski montažer i magistar povijesti hrvatskog filma Slaven Zečević smatra da je produkcijska godina prosječna, što je možda ovisno o generacijskoj smjeni, jer taman kad se pučkoškolci uigraju i nauče dovoljno, odlaze iz osnovne škole i školske filmske skupine, a dolaze mlađi i novi, koji tek započinju novi kreativni ciklus.
Na tri projekcije u četvrtak prikazan je još 41 film, pa smo tako vidjeli 55 filmova iz konkurencije, a u petak nas čeka još preostalih 39. U popodnevnim je satima održan i prvi krug radionica, a prema prijavama samih polaznika najviše je zanimanja za jednominutni film voditelja Jure Troje odnosno za film u jednom kadru kojeg je predstavio Leo Vitasović, dok su radionice optičkih igračaka voditeljice Marije Markezić odnosno filmske kritike Diane Nenadić privukle nešto manje zanimanja mladih filmaša.
Predstavljene su i radne bilježnice Medijski izazovi autorice Marine Zlatarić, prof., voditeljice školske filmske skupine zagrebačke Osnovne škole Bartola Kašića, a dan je završio projekcijom filma Mama, volim te latvijskog redatelja Jānisa Nordsa, snimljenog 2013. godine.
A sve se to događalo na dan kada je, daleke 1902. godine, rođen Oktavijan Miletić, jedan od prvih i najvećih filmskih stvaratelja u nas, suosnivač Kinokluba Zagreb, kojeg se smatra utemeljiteljem hrvatske (i jugoslavenske) kinematografije.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
