Kontinuitet uspjeha
Netom završena sedamnaesta Škola medijske kulture Dr. Ante Peterlić dokazala je da konstantno i zasluženo dobiva pozitivne ocjene i mišljenja Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta odnosno Agencije za odgoj i obrazovanje, i drugih, i za Školu obavezujuću ocjenu da je vodeći program u nas koji razvija i usmjerava audiovizualnu pismenost i medijsku kulturu, posebno kod djece, educirajući edukatore koji im u školama prenose ono što su naučili na Školi.
Svi su polaznici, od dvije legende koje su bile baš na svih sedamnaest Škola do one koja je došla prvi put i odmah izjavila kako eto nje i iduće godine, i svih drugih koji se nalaze tu negdje, između, pa i voditelji koji s polaznicima i organizatorima dijele entuzijazam i odlučnost da se jednako uspješno nastavi i dalje, svjesni i poteškoća kojih svakako ima. Pokazao je to i ovogodišnji broj polaznika, manji nego inače, a uvjetovan općom situacijom u društvu. Valja se nadati da će biti puno bolje, već iduće godine kada Škola obilježava svojevrsnu punoljetnost, svoje osamnaesto ljeto. Za to je naravno potrebno vrijedno raditi cijele godine, popularizirati Školu u školama, medijima, stručnoj javnosti, među starim i potencijalnim, novim polaznicima. Tek nakon takve cjelogodišnje aktivnosti, možemo računati na uspješan nastavak.
Škola se, uostalom kao i uvijek, od samog početka, suočila i s nizom dilema koje treba riješiti do te, osamnaeste. Povećavati broj radionica i ostalih sadržaja, koji svakako bogate cjelokupnu ponudu i pretvaraju Školu medijske kulture Dr. Ante Peterlić u malo, ali izuzetno vrijedno (sve)učilište koje polaznicima nudi gotovo sve što im u razvoju medijskih znanja i spoznaja treba, kako bi ih što kvalitetnije i uspješnije prenosili drugima, ili se zadržati na provjerenim, tradicionalnim kolegijima, koji pružaju temeljna znanja, a ostaviti polaznicima da nadgradnju traže drugdje? Ostati u Trakošćanu ili se vratiti u Čakovec, Varaždinske Toplice, Šibenik? Biti i dalje u sjevernoj Hrvatskoj, kao gotovo svih proteklih godina ili se seliti u Istru, ili, zašto ne, u Slavoniju? Nastaviti proces pomlađivanja voditelja i organizatora, koji je svakako normalan i očekivan (rekoše neki slavodobitno da sad imamo mlađe, brže i kvalitetnije, juhuhu!) i odreći se veterana, ili nastaviti koristiti njihovo bogato stručno i životno iskustvo? Pitanja su sasvim ozbiljna, a odgovori određuju sudbinu Škole. Skoro da bi se reklo quo vadis? Kojim putem krenuti?
Tražeći odgovore na ta i druga pitanja koja se neminovno postavljaju i na koja nužno treba odgovoriti, sedamnaesta Škola je protekla u normalnom ritmu i s nizom sadržaja. Polaznici oba stupnja seminara medijske kulture upoznavali su teme, od osnovnih do specifičnih, pokazali veliku zainteresiranost za njihovu buduću razradu i dogovorili neke manje formalne oblike suradnje, dok ne dođu ponovo u Školu. Voditelji osnovnih i specijaliziranih radionica bili su u potpunosti posvećeni svojim polaznicima, što je rezultiralo vrijednim ostvarenjima prikazanim na završnoj prezentaciji. Među njima se, uvažavaju sve ostale rezultate, izdvaja rad Bilješka, snimljen u radionici za eksperimentalni film, koji je zahvaljujući viziji voditelja Damira Čućića, nesebičnom sudjelovanju Krunoslava Heidlera i požrtvovnosti polaznika, koji su se nagutali vode, i još koječega, ako je bilo u funkciji snimanja, radeći danju i noću, postao vrhuncem ovogodišnje produkcije. Usudili bi se reći, i ne samo ovogodišnje.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com |