Pitching
Pet je mladih autora najprije, s drugim kolegama, sudjelovalo na mini natječaju za razvoj filmske priče pa su njihovi prijedlozi odabrani kao najbolji i na kraju su ih mogli javno predočiti i obrazložiti publici i predstavnicima filmskog programa Relativity School iz Los Angelesa, a najboljem će biti omogućeno putovanje, boravak i realizacija svoje ideje u Hollywoodu.
Imali su sedam minuta za obrazlaganje i osam za razgovor s mentorom. Stroga ali pravedna mjeriteljica vremena i moderatorica bila je Jelena Modrić. Neki su spremili kratki video, drugi se oslonili tek na verbalno tumačenje. Lucija je svojih sedam minuta iskoristila da, uz pomoć crvenog kišobrana, bitnog za njenu filmsku priču, predstavi svoju zamisao, Rudolf je samouvjereno obrazložio temu o PTSP-iju, Maja gracilno govorila o svojoj zamisli, Dominik se posve uživio u svoj horor i cijeli film odglumio od pokreta do pokreta, a Karlo se požalio da su ga noćne aktivnosti toliko umorile da je povremeno gubio koncentraciju pri svojoj prezentaciji. Šteta!
Dobili su niz korisnih uputa i savjeta, malo pohvala, dosta kritika. Tako je valjda potrebno da se održi pravilan pedagoški pristup? A svakako valja naglasiti da je cijeli proces pitchinga bio na engleskom i da su se naši šesnaestogodišnjaci ili tu negdje, godina više ili manje, jako dobro i u tome snašli. Kako bi rekao Boško Picula, engleski je već postao drugi (ili, prvi?) službeni jezik u nas.
Dvotjedni teenagerski kamp bit će održan od 7. do 17. prosinca ove godine u Los Angelesu, California, USA, a najbolji s karlovačkog pitcha na put će iduće godine. Sad treba čekati, smireno biti na projekcijama i vježbama, kao ležerno razgovarati s vršnjacima, pojesti koju jabuku ili pozobati crno grožđe koje se nudi na informativnom pultu…i nadati se. Konačno će se znati u subotu, kad se budu dijelile i sve ostale nagrade. Do tada, san se nastavlja.
Kod bicikala je različito. Najčešći su oni s dva kotača, ali ih ima i s tri, posebno transportnih ili dječjih. Mnogi imaju mjenjače brzina, kako bi se snaga vozača prenosila sukladno terenu po kojem vozi, iako ih je još više bez mjenjača. A na biciklu se može voziti po dvoje, na tandemu, ima ih i za tri pa i četiri osobe. Rijetko, ali zabilježeni su i za pet ili šest vozača.
Tako je s biciklima. A s pitchingom se sve svodi na jednoga.
S iskrenim i kao i uvijek prštavim osmijehom Adrijana najavljuje zadnju službenu projekciju u petak navečer i kaže kako se tek koji dan prije, u utorak, kad je sve počelo baš i nisu nadali da će doživjeti završetak. Šali se, naravno, sve je bilo kako je i zamišljeno i više od toga, a ako i nije, većina nas to nije ni znala. Onaj neki interventni vod, kako ih se nekada nazivalo, radio je daleko od očiju, bilo da je postavljao silna platna i ostalu tehniku na najneobičnije lokacije noćnih projekcija, organizirao dolazak i odlazak gostiju (za neke smo znali da su došli tek kad smo im vidjeli fotografije na društvenim mrežama, a neki su bili s nama samo u mislima), razastirao žute tkanine po okolnim klupama, da se i po tome zna što se ovdje događa, ili već jednostavno rješavao svaki problem koji bi se eventualno pojavio.
Sad se još čeka evaluacija 21. filmske revije mladeži i 9. Four River Film Festivala, i razgovor sudionika i organizatora u Gradskome muzeju u subotu ujutro oko deset, pa dodjela nagrada i svečano zatvaranje, u jedanaest u Zorin domu.
I ponovni dolazak iduće godine, na 22. reviju i 10., jubilarni FRFF!
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
