Kad, odjednom...
Prva vizija antifilma definirala je karakteristike poput preciznosti izvedbe, ravnoteže ideja, čistoće dojma, pojednostavljenja djela do maksimuma, napuštanja tradicionalnih sredstava realizacije, da film prestaje biti izraz određene ličnosti, da prestaje biti izraz neke osjetljivosti, da ostaje samo kao čisto vizualno-akustički fenomen, oslobođen filozofskog, literarnog, psihološkog, moralnog i simboličkog značenja.
Pansini će reći da kad bi se dovoljno vodilo računa o filmu, ne bi trebalo govoriti o antifilmu.
Razgovori su vođeni u Kinoklubu Zagreb, u travnju i svibnju 1962., odnosno u veljači 1963. godine. Sudjelovali su Tomislav Kobia, Mihovil Pansini, Milosav Panić, Vladimir Jakolić, Tomislav Radić, Vedran Stipčević, Željko Haberštok, Miloš Oreščanin, Gluščević, Josip Vuk, Franjo Zenko, Ljubiša Grlić, Igali, Zlatko Sudović, Jakaša, a Mihovil Pansini je sublimirao antifilm kao stvaranje nakon shvaćanja, prihvaćanja i iscrpljenja istine, sa sviješću da svatko ima svoju istinu te da je ljude nepotrebno upozoravati na nju, da to nije više film izražavanja, ekspresije, komuniciranja između autora i gledaoca, već je akt otkrivanja i istraživanja, da treba do kraja srušiti granice koje postoje između raznih formi izražavanja, istraživanja i življenja, da je antifilm integralni dio života, da znači oslobođenje od mitova, autoriteta, od pravila, zakona i terora, da istražuje unutarnje mogućnosti filma, daje djelu smisao igre, da je igra izrasla u svom vremenu i iz svog vremena, da ruši i otkriva te da antifilm u sebi obuhvaća i punu svijest o tome da su u filmu dodirnute granice mogućnosti izraza i da se ništa velikog i novog neće otkriti. U odnosu prema prošlosti antifilm je ponavljanje mnogih tendencija koje su se javljale od samog njegovog početka, a pokretali su ih ljudi koji su voljeli film.
Prvi je GEFF održan 1963. godine, pod egidom Antifilm i nove tendencije u filmu, drugi 1965. s nadnaslovom Istraživanje filma i istraživanje pomoću filma, treći 1967. o Kibernetici i estetici, a četvrti, i zadnji, početkom 1970., o Seksualnosti kao mogućem putu u novi humanizam. Peti se trebao baviti Nepoznatim ljudskim energijama i neidentificiranim osjetilima, ali se ugasio i prije održavanja. Priređivač je prvog GEFF-a, specijaliziranog amaterskog festivala, bio Kinoklub Zagreb, uz suradnju i pomoć Fonda za unapređivanje kinematografije SR Hrvatske, Skupštine grada Zagreba, Foto-kino saveza Jugoslavije, Kino-saveza Hrvatske, Gradskog obora Narodne tehnike Zagreba, Jugoslavenske kinoteke i Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu.
O razgovorima iz kojih je niknula ideja o Genre Film Festivalu objavljena je 7. srpnja 1967. godine, sa zakašnjenjem od tri i pol godine, knjiga GEFF-a 63, s naznakom 1. Druge i ostalih na kraju nije bilo. Pedeset godina poslije najavljuje se izdavanje knjige dokumenata GEFF 1-5, uz prateće tekstove svjedoka i sudionika, filmologa i povjesničara umjetnosti. Retrospektivna je izložba Genre Film Festivala GEFF 1963-1969 u Galeriji Klovićevi dvori, privremeno pomaknuta za neki drugi datum. Posve GEFF-ovski!
Prije pedeset je godina odlučeno i da će GEFF otvoriti netko posve običan, koga će život dovesti toga dana u to vrijeme na to mjesto. Slučaj, sudbina, nešto, tko zna.
Ne sluteći baš ništa, neki je dječak mirno prolazio kraj zagrebačkog Studentskog centra. Bio je 19. prosinca 1963. godine, u 10.45. Kad, odjednom...
Duško Popović
|
