U Art kinu Lifka u Subotici
Čeh Aleksandar Lifka rođen je 1880. godine u Brašovu u Rumunjskoj, a studirao je na visokoj tehničkoj školi u Beču i bavio se, doduše bezuspješno, filmskim eksperimentima. Svoju prvu Pathé kameru kupio je u Parizu. Neko je vrijeme, s bratom, vodio putujuće kino. Filmove su prikazivali u Trstu, Rijeci, Bjelovaru, Osijeku, Ljubljani, Beogradu, Zemunu, Újvidéku (današnjem Novom Sadu) i Szabadki (današnjoj Subotici), gdje će 1910. godine u velikoj dvorani Hungaria hotela osnovati prvu gradsku trajnu kino dvoranu. Snimio je niz filmova, od koji je sačuvano tek dvadesetak. Umro je 1952. godine u svom vinogradu i sahranjen u Subotici, gdje danas Art kino nosi njegovo ime.
Zadnji vikend studenoga ove će godine u Subotici, u Art kinu Lifka, biti obilježen filmovima Željka Radivoja o Tomislavu Gotovcu. U petak, 29. studenoga na programu je cjelovečernji, 77 minuta dugi dokumentarni film Živjeti art 77, koji je u produkciji Kinokluba Zagreb-SF (Sekcija fosila) nastajao dugo, godinama, od 2000. do 2011., a bavi se suštinom Gotovčeva života i rada, od rođenja u Somboru, preko djetinjstva i školskih dana u zagrebačkoj Krajiškoj ulici do prvih filmova koje je snimio u KKZ i njegova bavljenja performansom, uključujući i najpoznatiji Zagreb, volim te.
U jednakom trajanju od 77 minuta ali u četiri zasebne cjeline idućeg se dana, u subotu, prikazuju filmovi Fotoni prošlosti-beogradska ljubavna priča, trinaestominutni dokumentarac snimljen 1999. godine u prostorijama Kinokluba Zagreb gdje je održana Tomova autorska večer na kojoj su prikazana njegova dva obiteljska filma (zbog kojih program nije preporučljiv mlađima od šesnaest godina!) snimljena 1971. i 1973. godine u Beogradu, uz nezaboravan komentar autora, pa Balkanska pita, duga 38 minuta, a snimljena 2008. godine u prostorijama Hrvatskog filmskog saveza u kojima Gotovac evocira svoje uspomene o nastanku filma Plastični Isus Lazara Stojanovića i događanja nakon toga, zatim Završni krug dug dvadeset i jednu minutu, snimljen 2010. godine, poslije Gotovčeve smrti, koji kroz noćnu vožnju tramvajem od Radivojeve Dubrave do Gotovčeve Krajiške ulice priziva sjećanje na jedan prvomajski sunčani dan u Novakovoj 8a, gdje je bila Tomova druga adresa stanovanja te Alamo, snimljen iste godine, u trajanju od pet minuta, tek mjesec dana nakon smrti Tomislava Gotovca, koji u subotnje jutro i uz romor kiše podsjeća na Toma i njegove filmske i životne preokupacije. Što je uglavnom bilo jedno te isto.
Svi su filmovi snimljeni u produkciji Kinokluba Zagreb-SF.
Željko Radivoj rođen je 1948. godine u slavonskim Donjim Andrijevcima, od 1996. do 2013. godine bio je tehnički tajnik Hrvatskog filmskog saveza, a davne 1965. godine postao je članom Kinokluba Zagreb u čijoj Sekciji fosila djeluje i danas. Prvi film, Maturalna radnja, snimio je 1966. godine, višestruko je nagrađivan za Mr. Chips, to smo mi (1969) i Iris (1971), od 1998. godine snimio je niz videa, najčešće nazvanih Zapis, pa idućih deset godina, sve do 2008. intenzivno surađivao kao snimatelj, montažer i pomoćnik redatelja s Gotovcem u njegovim projektima nastalim u okviru Hrvatskog filmskog saveza, odnosno snimio brojne autorske filmove o Gotovcu.
Ulaz na projekcije je slobodan, a obje će večeri biti prisutan i autor, Željko Radivoj. Program se održava uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra i Grada Zagreba, u suradnji s Institutom Tomislav Gotovac, a organizatori su Udruga za audiovizualno stvaralaštvo Artizana iz Zagreba i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata te Art kino Lifka.
Duško Popović
|
