Signali nad gradom
Dok prilazimo centru grada sve je više habzburški crno-žutih najava revije i festivala, i onih snopova svjetla koji se probijaju kroz tamu. Karlovac je uostalom i dobio ime po nadvojvodi unutrašnje Austrije Karlu II., čiji su obiteljski korijeni u jugoistočnoj Njemačkoj, a ime vuku od švicarskog dvorca Habichtsburg ili Jastrebov dvorac, pa su nekako prirodno širili krila kroz minula stoljeća i nad Austrijom i Španjolskom, a doletjeli i k nama. Karlovac je osnovan 13. srpnja 1579., na ušću Korane u Kupu, kao utvrda za borbe protiv Turaka, pa mu je i danas središte u zvijezdi čiji su opkopi djelomično sačuvani od tada.
Pravilan raspored ulica i vojnički stroge vizure novoga grada, jednog od rijetkih na svijetu kojem se zna točan datum nastanka, vremenom su omekšale, a sivilo utvrde stalo dobivat nove nijanse. Danas je Karlovac zelen zbog brojnih parkova, crven u sutonima obojanim rujnim Suncem, i žut, od filmskih sadržaja koji se već sedam godina početkom jeseni, a osmu na prijelazu proljeća u ljeto, odvijaju u njemu.
Uvijek posebni, a sve više prepoznatljivi širom filmskoga i drugog svijeta, mladi Karlovčani mijenjaju i neke vječne navike, pa je za razliku od baš svih svjetskih festivala, gdje se sve crveni, njihov svečani tepih na ulazi u Zorin dom žute boje!
I paše to žutilo na svakom koraku, jer se dobro zna da je riječ o mladenačkom, životnom, sjajnom i svijetlom, zlatnom, a ne nekakvom sumnjivom žutilu. I sve one žute lopte, razbacane uokolo, na kojima uvijek netko sjedi ili leži, skače, žute trake i baloni kojima je ukrašen svaki kut službenih i drugih prostora, žuta slova na crnom katalogu i crnim majicama koje su zbog toga – žute.
Ovogodišnji su sadržaji kao i uvijek bogati i raznoliki, rasuti po cijelom gradu, a po prvi puta i na sve četiri karlovačke rijeke.
Programi su započeli i prije službenog početka, održavanjem radioničkih sadržaja za Karlovčane, na više lokacija u gradu, pa projekcijom Najbolje iz dječje filmske kuhinje koja je kao i prezentacija Srednjoškolci predstavljaju srednjoškolcima, u kojoj su mladi iz Anifest Rozafa, Teens International Shorts Film Festivala i Universal Kids Film Festivala upoznali vršnjake sa svojim radom, održana u Gradskom muzeju.
Tu se odvijala i radionica za djecu iz Dječjeg doma Karlovac, koju su kvalitetno vodili članovi Udruge Hodači po žici zagrebačke Osnovne škole Rudeš Antonio Britvar i Karlo Batistić. Poslije kratkog teorijskog uvoda izašlo se na karlovačke ulice i parkove i pristupilo snimanju igranog filma prema ideji koja se iskristalizirala u grupi, a premijerno će biti prikazan pred kraj revije i festivala. Lijep primjer stvaralačke atmosfere u Karlovcu!
Svakako je najupečatljiviji dio svečanog otvaranja 19. filmske revije mladeži i 7. Four River Film Festivala bio dokumentarni film o dramatičnoj poplavi koja je prije mjesec dana poharala Slavoniju te susjedne Bosnu i Srbiju. Iako je prirodno na reviji i festivalu, pa i u većini filmova obilje radosti i mladenačkog optimizma, i premda je uz romantični kreket žaba iz mirne Kupe i zvijezdama osuto nebo bilo teško shvatiti da rijeke ponekad podivljaju i uništavaju sve pred sobom, mučne slike poplavljene Gunje i kolega iz SKIG-a koji pokušavaju spasiti opremu i dokumentaciju o godinama djelovanja u dječjem i srednjoškolskom filmu, nadvile su se nad sve. Cijeli život stvaralaštva nestao u trenutku katastrofe. Srećom, filmovi su ostali, jer film uvijek preživi. I želja da se nekako pomogne.
A onda su crveni lampioni poletjeli u nebo.
Duško Popović
|
