Dani očaja i slave
Uza sve vojske i policije, humanitarne organizacije, volontere, prije svega volontere, sve službene i druge inicijative za pomoć, one kamione hrane i odjeće, igračaka, vode, čiste i pitke, uz dobrotvorne koncerte i filmske projekcije, svih ovih dana pratimo poruke pojedinaca koji su se javljali i prije, i za vrijeme i sada, kada su mnogi već navikli, pa počeli lagano i prerano zaboravljati. Jer, takva je ljudska priroda i nikakve promjene tu ne može biti.
Među prvima se stala javljati Marina Baničević, nekadašnja predsjednica Kino video kluba Liburnija-film iz Rijeke, upozoravajući na silinu katastrofe u Bosni i Srbiji, dok još nije stiglo do nas, a posebno na potrebu hitne i sveobuhvatne pomoći životinjama ugroženim poplavama. Pa multidisciplinarna Sonja Leboš, između ostaloga i predsjednica Udruge za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja, koja se posebno bavi istraživanjem odnosa grada i filma, zgrožena slikama nevolje i jada, pa Maja Koražija Omer, iz daleke Australije, nekada suvoditeljica školske filmske skupine OŠ Ljudevite Gaja iz Zaprešića, upozoravajući svijet što se u nas događa, i Nataša Dorić iz Video kluba Mursa, Osijek pozivajući da pomognu svi koji to mogu i Čejen Černić, svojevremeno mlada nada dječjeg filma, a danas profesionalna filmska autorica koja nije zaboravila svoje amaterske dane i što se sve može kad se prave ruke slože.
Organizirajući vlastite akcije ili upozoravajući na aktivnosti drugih u svojim gradovima i mjestima javili su se i Đive Galov, jedna od organizatorica Dubrovnik Film Festivala i njen sugrađanin i prijatelj Miro Bronzić, pokretač i voditelj Škole filma Šipan. Toni Šarić iz Vinkovaca, organizator DORF-a, pokrenuo je u gradu humanitarnu burzu stripova, a Katarina Franjo iz školske filmske skupine OŠ prof. Franje Viktora Šignjara iz Virja filmske projekcije humanitarnog značaja.
Karlovčani su bili bitni sudionici i velikih akcija prikupljanja pomoći u Zagrebu i Karlovcu i drugdje, ali su se Ksenija Sanković, Sanja Zanki i Filip Trezner, među ostalima, javljali i kao pojedinci podsjećajući, moleći, upozoravajući….neumorno. Članica Kinokluba Vukovar Mery Mecanović podigla je na noge svoj zagrebački Šumarski fakultet organizirajući prikupljanje pomoći, ne samo zato što je Vukovar prošao kroz pakleni rat i što povremeno i sam bude ugrožen pa i poplavljen od silnog Dunava. Ali, i zato!
Posebno su emotivni bili pozivi Marinka Marinkića, nekada (i još uvijek) iz Studija kreativnih ideja Gunja, kojem je na oči tonulo i nestajalo mjesto u kojem je odrastao i počeo se baviti filmom.
Pavlica Bajsić Brazzoduro, voditeljica radionice na prošlogodišnjoj Školi medijske kulture Dr. Ante Peterlić neumorno i danas prati i upozorava na zbivanja na cijelom, nevoljom objedinjenom području, a glumac i nesuđeni voditelj radionice za glumu na Dječjem filmskom kampu kojeg HFS organizira u Istri, Marko Cindrić, čiji korijeni su u Slavonskom Brodu, mladenački žestoko buni se protiv svega lošeg što se desilo i vapi za nastavkom razumijevanja, pomoći i suradnje.
Javili su se i Kino klub Split i Udruga ZAG, uz ostale, svatko na svoj način provodeći onaj oblik pomoći koji je njima moguć i dostupan, a ljudima u vodi dragocjen i neophodan. Mnoge smo, nehotice, zaboravili. I njima hvala!
Od prof. dr. Nikice Gilića, kojeg ne treba posebno predstavljati do srednjoškolca Antonija Britvara, nekada iz školske filmske skupine OŠ Rudeš, a danas iz Hodača po žici, o kojem se već dosta zna, a znat će se tek, svi su se ujedinili u ovoj borbi. I, valja reći, ujedinio ih je i film. Filmaši su posebni ljudi!
Duško Popović
|
