english
vijesti
kolumna M. Pansini
članice HFS-a
download
filmski kviz
o nama
produkcija
nakladništvo
festivali
medijska škola
forum
pretraživač
linkovi
impressum
 

Marija Braut

(1929-2015)

Nesuđena arhitektica koja je imala nemjerljivu ljubav i odnos prema ljepoti i vizurama grada, Zagreba ponajprije, učila se fotografiji od 1967. godine od najboljega, legendarnog fotografa Toše Dapca, i na najbolji način – poslao ju je na ulicu i rekao neka snima, što vidi i osjeti. I to je radila skoro pola stoljeća, praktično cijeli svoj život. Poput Toše, odabrala je crno-bijelu fotografiju i ostala joj vjerna do kraja. Zvali su je majstorica svjetla i tame u fotografiji. Smatrali su je jedinom pravom nasljednicom zagrebačke škole fotografije, nastale tridesetih godina prošloga stoljeća, čija je značajka između ostaloga bila obrada fotografije u laboratoriju. Povećanja su kopirana izrazito tamno, a bjeline se kemijski čistile. Tamnim kopiranjem dobivale su se duboke i tople crnine, koje su asocirale na tjeskobu, pa i na tragičnost življenja. Toga je u Marijinu životu, na žalost, bilo mnogo.

U Zagrebu je živjela više od sedamdeset godina (rođena je u 1929. godine u Celju), od ratne 1941., ovdje maturirala, a prvu izložbu održala kao četrdesetogodišnjakinja  1969., s Petrom Dabcem u Galeriji SC. Od 1972. bila je u statusu samostalne umjetnice, a radila je u Galerijama grada Zagreba, današnjem Muzeju suvremene umjetnosti, surađivala s Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu, Zagrebačkim kazalištem mladih, Dramskim kazalištem Gavella, Satiričnim kazalištem Kerempuh i Dubrovačkim ljetnim igrama. Bila je članica ULUPUH-a i Fotokluba Zagreb. U kasnijim godinama bila je i vjerna članica Autorskog studija-fotografija, film, video. Izlagala je na više od stotinu samostalnih i grupnih izložaba fotografije u nas i u svijetu, a fotografije redovito objavljivala u novinama i specijaliziranim časopisima. Njene su fotografije, ali i bezbrojni negativi, u Muzeju grada Zagreba, Muzeju za umjetnost i obrt, Muzeju suvremene umjetnosti, Hrvatskom državnom arhivu, zbirci teatrologije Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, ali i u Ministarstvu obrane RH.


Photo by Bosiljko Domazet

Za svoje je fotografije dobila brojne nagrade i priznanja, među ostalima Nagradu Grada Zagreba kojem je posvetila veći dio svojeg stvaralačkog života, a i svoju posljednju veliku izložbu Nepoznati Zagreb Marije Braut, koja je održana u Umjetničkom  paviljonu prije godinu dana, sa stotinjak crno-bijelih fotografija Zagreba iz sjećanja starijih, njenih generacija. Oni koji su skoro kao i sama Marija voljeli i poznavali Zagreb znali su reći da je u svakom njenom kadru bezbroj i znanih i neznanih priča, i lako su se uspijevali naći u njima, čak i ako nisu bili doslovno uhvaćeni njenim objektivom.

Sve donedavno moglo ju se vidjeti na zagrebačkim ulicama, s dugom sijedom kosom i sa štakom, kako teško hoda ali još uvijek živahno promatra svijet oko sebe i lovi pravi kadar.

O njenom je životu i radu 2009. godine snimljen dokumentarni film Marija hoda sama, u kojem govori: To nije vedar film, ima sumornu notu baš kao i moj život; ničim se više ne da popraviti, kaj je tu je. Znala je reći i da žali jer nema objektiv unutar oka, pa da samim treptajem može snimiti fotografiju koja, ona prava, i traje tek koliko treptaj oka. Sve više vjerujemo da jedino u tome nije imala pravo. Njene su oči doista bili jedini pravi objektivi.

Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com


pošalji link | verzija za printanje

Klubvizija SC predstavlja // Radionica cijanotipije 03.03.2015.
20. Filmska revija mladeži i 8. Four River Film Festival – produžili smo prijave do 15. ožujka! 02.03.2015.
Dan po dan, rukom pod ruku 02.03.2015.
James Garner i kino 8. mart 27.02.2015.
FUORI ORARIO NA KRATKOM UTORKU 27.02.2015.
Lenićeva lista: “Dobro jutro” Ante Babaje 24.02.2015.
POČINJE NOVA FILMSKA ŠKOLA KINOKLUBA ZAGREB 24.02.2015.
Blankov Centar dječjeg stvaralaštva 23.02.2015.
Međunarodni dan rijetkih bolesti 23.02.2015.
Produkcija Hrvatskog filmskog saveza na ZagrebDoxu 2015 23.02.2015.
3021-3030/5826
Maillot nba pas cher
I thought that after two years, I knew replica handbags that Beatrice was a small gucci replica handbag in Pierre's many hermes replica handbags . I didn't expect it to be handbag replica positive result. Beatrice transformed this "night club little prince" into a happy replica handbags .





















Statistika posjeta