Četrdeset godina i jedan sat
Prva akcija skupine umjetnika koji će tek poslije toga biti nazvani Grupom šestorice autora održana je 11. svibnja 1975. godine, na prostorima danas nepostojećega Gradskoga kupališta na Savi, a potrajala je od deset ujutro do šest navečer. Četrdeset godina i jedan sat poslije, u ponedjeljak, 11. svibnja 2015. u 19.00 sati, u Institutu za suvremenu umjetnost na Tomislavovom trgu održan je simboličan memento na to davno događanje.
U akciji su sudjelovali slikar Boris Demur, rođen 1951. godine u Zagrebu, a umro u lipnju prošle godine, najpoznatiji po motivu spirala koje su mu bile zaštiti znak, koji je tada izložio seriju crteža flomasterom, kolaže i akcijski gurao kolica u spremištu za čamce dok je Matko Štajcer, kasnije član orkestra HNK, svirao violončelo, Željko Jerman, rođen 1949. u Zagrebu, a nesretno stradao 2006. u moru kraj Korčule, slavni umjetnik fotografije koji se bavio intervencijama kemikalijama i drugim sredstvima na foto-papiru, a koji je tada izložio plakat samostalne izložbe Subjektivna fotografija i otisak svoga tijela na foto-papiru, nastao sunčanjem od jednog sata, Vlado Martek, postkonceptualni umjetnik koji je diplomirao književnost i filozofiju, rođen 1951., a bavi se djelima i anti-djelima, tekstovima-dijagramima i pisanjem poezije kao konstrukcije vlastitoga unutarnjeg života, koji je na obali Save izložio horizontalnu plakatnu pjesmu i jedan od svojih dnevnika, Mladen Stilinović, rođen 1947. godine u Beogradu, jedan od najznačajnijih predstavnika nove umjetničke prakse, koji se od 1969. do 1976. intenzivno bavio eksperimentalnim filmom, pa je tako kao član Kinokluba Zagreb snimio filmove Početnica odnosno Traže te, a zanimale su ga i fotografije, kolaži, slike, instalacije i naravno akcije, pa je tako 1975. izložio sedam slika iz serije Ruka kruha i nekoliko svojih foto-knjiga te izveo akciju povlačenje crte crvenim polikolorom po travi, njegov brat Sven Stilinović, rođen 1956 u Zagrebu, fotograf i kazališni, televizijski i rock-koncertni scenograf, koji je tada izložio četiri fotografije velikog formata odnosno uvećane snimke minijaturnih kolaža te seriju fotografija Komparacija razvoja slikarstva i nerazvoja fotografije i Fedor Vučemilović, rođen u Splitu 1956., diplomirani filmski i TV-snimatelj koji se 11. svibnja 1975. predstavio serijom od osam fotografija u prostoru. Uz violončelistu Štajcera tada je nastupila i Branka Stipančić, koja će 1983. postati kustosicom Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, a toga je dana izvela akciju bacanja cvijeća u Savu. U monografiji Grupa šestorice autora koju je Institut za suvremenu umjetnost objavio 1998. godine, tvrdi se kako se pokazalo da način izlaganja funkcionira i bez zajedničkog dogovora o cjelini izložbe.
Neformalni ali sjećanjima i emocijama nabijeni razgovor u Institutu, koji je bio prepun zainteresiranih posjetitelja pa se sjedilo i na podu, popraćen je projekcijama dokumentarnih filmskih zapisa prve zajedničke izložbe i onih koje su uslijedile, kao i eksperimentalnih filmova nekih članova Grupe šestorice autora, a govorilo se o značenju umjetničkih radova tada i danas, o suvremenim promišljanjima sudionika na nekadašnje vrijeme i sadašnjost, o slobodi umjetničkog stvaralaštva i univerzalnoj i stalnoj potrebi umjetničkog djelovanja na razumijevanju i promjeni svijeta.
Vlado Martek je sudjelujući na prisjećanju sažeo ideje na kojima je Grupa šestorice autora nastala u izjavu da su znali što neće, a nisu znali što hoće. Dugo sjećanje i još uvijek aktualne poruke svjedoče da je trag itekako dobro naznačen.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
