HRVATSKI AVANGARDNI FILM NA PROGRAMU CINEMATHEQUE QUEBECOISE U MONTREALU
Velika sjevernoamerička turneja hrvatskog alternativnog filma 1960-ih, započeta početkom ožujka projekcijom u glasovitom Anthology Film Archives u New Yorku, nakon nedavnog gostovanja u Pacific Film Archive u Berkeleyu nastavlja se od 22. travnja do 10. svibnja u Cinémathèque Québécoise u Montrealu. Četiri hrvatska autora i osam filmova iz fundusa Hrvatskog filmskog saveza i Instituta Tomislav Gotovac predstavljat će hrvatsku alternativnu filmsku scenu 1960-ih u okviru programa „Jugoslavenski avangardni film od 1950-ih do 1980-ih godina“.
I'm Mad
Uz filmove slovenskih autora Karpa Godine i Davorina Marca te dva izbora srpske alternative od 1950-ih do 1960-ih godina, među kojima su djela D. Makavevjeva, Ž. Pavlovića, K. Rakonjca i S. Šijana. Montrealska publika moći će (23. ožujka i 7. svibnja) vidjeti izbor amaterskih i/ili profesionalnih filmova Vladimira Peteka (Sretanje, 1963), Tomislava Gotovca (Prije podne jednog fauna, 1963; Pravac [Stevens-Duke] i Kružnica [Jutkevič-Count], 1964), Ivana Martinca (I'm Mad; Focus, 1967) i Lordana Zafranovića (Ljudi [u prolazu] II i Poslije podne [puška]. Riječ je o autorima koji su, pored Mihovila Pansinija, Ante Verzottija i nekoliko drugih imena najistaknutiji predstavnici vrlo žive hrvatske eksperimentalne scene 1960-ih godina. Svi su bili članovi nekog od amaterskih kinoklubova kao i istaknuti sudionici GEFF-a u Zagrebu, jedinstvenog festivala eksperimentalnog filma koji je tijekom šezdesetih godina bio središte okupljanja „filmskih istraživača“ i nezavisnih filmaša iz cijele Jugoslavije. Katkada su i međusobno surađivali (Petek i Gotovac zajedno su režirali neke od svojih ranijih radova, Gotovac se pojavljivao u Martinčevim i Zafranovićevim filmovima, a potonji je bio omiljeni Martinčev glumac), no njihov se pristup filmskom eksperimentu bitno razlikovao. Tako su rani Petekovi filmovi prototip takozvanog anti-filma, vrlo utjecajnog koncepta koji su ranih 1960-ih lansirali članovi Kinokluba Zagreb, a postao je i tematskim žarištem prvog GEFF-a održanog 1963. Gotovčevi pak filmovi realizirani u Kinoklub Zagreb i Akademskom kino klubu Beograd, anticipirali su pokret strukturalnog filma, dok su Martinčevi poetsko-meditativni radovi bili zaštitni znak takozvanog „splitskog filmskog kruga“, kojemu je pripadao i Lordan Zafranović skloniji fikcionalnim i proto-narativnim formama. Svi su na razne načine bili povezani s Hrvatskim filmskim savezom, koji u svojem arhivu čuva njihove amaterske i profesionalne filmove, te je uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra izradio nove filmske kopije i suorganzirao njihovu američku prezentaciju.
Koordinator američkog predstavljanja jugoslavenske filmske avangarde filmski je kritičar i programer Anthology Film Archivesa Jed Rapfogel, hrvatski program izabrala je kustosica arhiva HFS-a, Diana Nenadić, a s hrvatske strane program podupire i Institut Tomislav Gotovac u Zagrebu. Nakon Montreala, program putuje i u Seattle (SAD), gdje će biti prikazan potkraj svibnja.
|
