Dražena Bašić Lovrić, dipl. ing. arh.
Rođena je u Sarajevu, a prošle godine izjednačila trajanje prve polovine života u rodnom gradu s polovinom provedenom u Zagrebu. Po zanimanju je arhitektica multidisciplinarnog obrazovanja, diplomskog i poslijediplomskog studija arhitekture, poslijediplomskog ekonomije, organizacije i menadžmenta, upravljanja projektima PMI, Ženskih studija, a pohađala je i niz stručnih edukacija iz arhitekture, pa školu roditeljstva, radionice pisanja priča, romana, scenarija, glume …. Koordinatorica je za nekretnine odnosno upravljanje nekretninama, organizaciju i logistiku u Zagrebačkoj banci d. d., UniCredit Group. Voli naglasiti da je feministica.
I da je projektiranje u arhitekturi složen mentalni proces, od ideje kao vizualizacije prostora kroz sagledane sadašnje i moguće buduće potrebe, baš poput filma koji iznova i iznova vrtimo dok se ne nađe najbolje rješenje. Dobra ideja je početak svakog razvoja, kako u projektiranju, tako i u filmskoj umjetnosti. Scenarij je story-board tlocrta situacija i zbivanja. Arhitektura je građevina, a film (iz)građevina, oboje planirani tako da imaju složeno djelovanje na ljude.
Članica je Kinokluba Zagreb, pohađala radionice pisanja scenarija kod Irene Krčelić, Postani Hitchcock koju su organizirali ADU i Cekate, Mali scenaristički kružok Palunko#9 te više radionica u KKZ i Blanku. Autorica je kratkog filma Dreamer, za madraca il' mudraca, 2015. prikazanog u Cekate-u, scenarija za dugometražni igrani film Udovica prve klase, pa za kratki igrano-animirani film Polžena, polriba i kratkog dokumentarno-igranog filma Ruda, scenarija za igrani dugometražni film Ani četiri pištolja, s koautoricom Vanjom Popović (scenarij, snimanje) je ostvarila kratki dokumentarno-igrani film Ribarica Blanka (režija, scenarij, snimanje i montaža), prošle godine napisala scenarij za igranu seriju za mlade Pro et contra, a u procesu izrade je njen kratki film Nadigravanje. Scenaristica je dramske serije u razvoju Brdarine (prema vlastitom istoimenom i još neobjavljenom romanu koji je nastao u jednom dahu, kao priča o ženama u njenoj obitelji i obiteljskom prokletstvu), a na radionici pisanja romana više puta je komentirano da je napisan filmično, pa ga je pretočila u scenarij. Koautorica je više scenarija u razvoju (writing room, uz mentorstvo Irene Krčelić) te scenarija melodramskog, dugometražnog igranog filma Stela i Zlatousti.
Arhitektura joj je velika ljubav koju živi i radi, a uz nju strast za kreacijom kroz pisanje, crtanje, slikanje. Godine 2013., nakon što su objavljene neke njene kratke priče, izvadila je iz ormara druge identitete. Učila je o teoriji filma, režiji, snimanju, montaži, čak i glumi, kako bi njeni scenariji bili što kvalitetniji. Film je za nju sinteza izričaja slikanja, pisanja i arhitekture.
Od 2014. šalje scenarije na natječaje HAVC-a, pa tako i najdraži za igrano-animirani film Polžena, polriba. Dobila je pohvalu, ali i kritiku na animirani dio, jer nije napisan po pravilima struke. Pratila je stranice HFS-a i vidjela najavu za Školu medijske kulture Dr. Ante Peterlić, prijavila se, pomaknula termin godišnjeg odmora i s nestrpljenjem došla prvi put, sa strahom kako će se uklopiti. Odlučila se za radionicu animiranog filma koja je ispunila i premašila njena očekivanja.
Diploma koju je dobila podsjetnik je na stečeno znanje, iznimno kvalitetne voditeljice i druge predavače, a osobito na sjajan timski rad polaznika među kojima je stekla nove prijatelje. Jedna joj je polaznica predložila da u njenoj školi podijeli svoje iskustvo o vrijednosti cjeloživotnog obrazovanja, s drugom je dogovorila izradu ilustracija za slikovnicu, uskoro kreće s prvim animiranim filmom iz ciklusa Promijeni priču, čemu se silno raduje.
Iduće je godine ponovo na ŠMK, na radionici za kameru i snimanje, a namjerava pozvati i neke od svojih kolega arhitekata.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
