Ne nasilju!
Šesti po redu Festival o pravima djece što ga zajedno, od 17. do 22. studenoga, organiziraju Ured UNICEF-a za Hrvatsku, Ured pravobraniteljice za djecu RH i Hrvatski filmski savez posvećen je obilježavanju 25. obljetnice usvajanja Konvencije o pravima djeteta te filmskom stvaralaštvu mladih odnosno njihovom viđenju tema vršnjačkog nasilja i nasilja nad djecom i mladima.
Od proljeća je održano nekoliko radionica namijenjenih voditeljima školskih filmskih skupina i klubova te učenicima koji u njima rade, a na njima su razgovarali o nasilju nad djecom, ali i nasilju koje djeca vrše jedni prema drugima. Nasilja je bilo oduvijek, od početaka ljudskog roda i, premda je povremeno jače naglašavana potreba njegova smanjivanja i posvemašnjeg nestanka, održalo se do danas. Očita je nužnost da se sve jače i glasnije upozorava na nasilje uopće, posebno na nasilje nad djecom i među djecom. Razotkriti uzroke, naglasiti mehanizme nastanka i razvitka, a svakako naročito istaknuti mogućnosti i oblike borbe protiv nasilja bio je zadatak tih radionica iz kojih su zatim nastali i učenički filmovi.
Oni su posebna vrijednost Festivala. Na svečanom otvaranju prikazana su četiri koje su između sedam snimljenih odabrali u UNICEF-u, Copy-paste Udruge za promicanje multimedijalnog stvaralaštva u svrhu prevencije Hodači po žici, Zagreb, Mislio sam da ću igrati OŠ Eugena Kumičića, Velika Gorica, Tužibaba OŠ Sveti Petar Orehovec i Mogu oprostiti Filmske družine ZAG, OŠ Marije Jurić Zagorke, Zagreb. U Velikoj Gorici i Orehovcu odabrali su klasičan pristup pa njihovi igrani filmovi govore o dječaku koji se osjeća odbačenim jer mu vršnjaci ne daju da igra košarku s njima, ali ga prihvaćaju curice koje cijene njegovu pamet i dobrotu, a pomaže i učitelj pa se na kraju sve sretno završava, odnosno o prikrivanju nasilja unutar obitelji o kojemu svi sve znaju, ali se nitko ne bi štel mešati, sve dok ne eskalira svakodnevnim nasiljem sina obitelji nad nekadašnjim najboljim prijateljem, pa mora intervenirati cjelokupni sustav. ZAG-ovci su sačinili kombinaciju klasične reportaže i zanimljive animacije prstiju na kojima su nacrtani likovi djece s raznim ekspresijama sreće, tuge i bola, dok je poruka sadržana u naslovu filma, o neophodnosti opraštanja i pomirenja, a Hodači po žici napravili najosebujniji radionički film, zahtjevnu animaciju sastavljenu od brojnih dječjih crteža koji nastaju ispred kamere, istovremeno razbijajući iluziju animacijskog procesa i stvarajući novu, dok je posebno vrijedan pristup problemu vršnjačkog nasilja koje je sagledano iz uobičajenog aspekta žrtve, ali i počinitelja! Film o kojem će biti još puno govora.
Po prvi je put Festival o pravima djece dobio i inozemnog partnera, Bosnu i Hercegovinu, čiji će mladi autori s filmovima već prikazanim na filmskom festivalu Kratkofil Plus u Banja Luci odnosno snimljenim u okviru programa organizacije One minute junior biti prikazani i na ovom, 6. festivalu. Festival je inkluzivan, dakle prilagođen osobama s teškoćama vida i sluha, a namjera mu je ne samo omogućiti svim gledateljima normalno praćenje svojih programa nego i potaknuti ostale organizatore kulturnih događanja na isti pristup.
Programi se odvijaju u Kinu Tuškanac, Zagreb, kao gradu-domaćinu, odnosno u Dvorani Lora, Gradskoj knjižnici Marka Marulića, Kinu Karaman i Centru Joker u Splitu, kao gradu-partneru te u dvoranama CineStara u Dubrovniku, Osijeku, Rijeci, Slavonskom Brodu, Splitu, Šibeniku, Varaždinu, Vukovaru, Zadru i Zagrebu, a ulaz na sve projekcije je slobodan.
Duško Popović |