Vučedol
Sve je počelo na Vučedolu, prije pet i više tisuća godina. Naša je europska kultura i civilizacija svoje izvorište dobrim dijelom pronašla u ljudima koji su baš ovdje, na desnoj obali Dunava, ispred koje rijeka stalno modelira Orlov otok koji se jedva vidljivo pomiče s njenim valovima, sagradili svoja staništa. Možemo ih vidjeti kako Dunavom plove u čamcima od izdubljenog hrastova debla, kako love ribu koja će završiti u nekom prapovijesnom fišu, kako žene okolo skupljaju šumske plodove i pred kolibama i sojenicama prekrivenim trskom šivaju odjeću od životinjskih koža, a djeca se igraju od gline sačinjenim zdjelama i čizmicama, koje tek sad iskapamo iz vjekovima taloženog lesa i prapora. I kako nad tim filmskim scenama lebdi vučedolska golubica, koja je možda bila i prepelica ili fazan, ali nam je golubica nekako draža. Jer je simbol mira, kojeg je uvijek nedostajalo, a svi mu zauvijek težimo.
I ove su se godine autori okupljeni na 46. reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva bavili širokom lepezom tema i filmskih pristupa. Mogli smo tako vidjeti dokumentarac o životu beskućnika, eksperimentalni rad o ponekad pogubnom utjecaju televizije, igrani film o bijegu u imaginarni svijet te iste televizije i drugi, o sjećanjima koja ponekad mogu oživjeti mrtve prijatelje. Među odabranima su se našli i igrana priča o mitološkom čudovištu, u formi mjuzikla koji nije baš čest u domaćem filmu uopće, a posebno ne u neprofesijskom, pa dokumentarac o potrazi za obiteljskim korijenima, igrani o pomalo kafkijanskom (ne)snalaženju u vječitim redovima pred šalterima i drugi, o bezuspješnom pokušaju okončanja jedne ljubavi, ali i animirana priča o transformaciji kose. O nastanku umjetničkih djela progovara se dokumentaristički, kao i o tranzicijskim, često destruktivnim kretanjima u nas, a eksperimentalno se istražuju mogućnosti i granice filma odnosno progovara o dugotrajnom procesu nastanka svijeta iz primarnih kristala. U konkurenciji su se našli i atraktivan video spot, dokumentarac o potresnoj ljudskoj sudbini kao i jedan o vraćanju odgovornosti pojedinca prema sebi i zajednici, ali i jedan lažni, izmišljeni dokumentarac, pa eksperimentalni filmovi posvećeni starijim kolegama koji su slično razmišljali ili posve novi po temi i filmskom izrazu. Konačno, dokumentarno se propituju ljudska sposobnost da percipira svijet oko sebe, sudbine bivših sportaša i rituali koji najdublje intimne doživljaje pretvaraju u izvor zarade drugima, igranim filmovima tajne neostvarenih i propalih ljubavi, a eksperimentalnim progovara o promišljanjima o prirodnim i artificijelnim kombinacijama u svijetu u kojem živimo.
Filmska je publika u Vukovaru mogla vidjeti i šest odabranih filmova sa 76. međunarodnog festivala neprofesijskog filma UNICA 2014, koji je kolovoza ove godine održan u Pies'tany, u Slovačkoj. Prikazani su igrani film Ne manje od 50 kila ukrajinske redateljice Marine Artemenko, animirani Žice ruskih autorica Tatjane i Marine Moškove, dokumentarni Somewhere USA luksemburškog redatelja Vita Labalestra, igrani Sprout GaEun Yoona iz Republike Koreje te dokumentarac Arefi, pastir Daniela Faezi Asada, Njemačka i igrani Građanin torralba redux španjolskog autora Susa Hernándeza.
Na šest službenih projekcija 46. revije hrvatskog filmskog stvaralaštva prikazano je svih 25 odabranih filmova, a poslije zadnje je stručni žiri odlučio da će se u završnoj konkurenciji za nagrade naći njih dvanaest. U nedjelju u 15.00, javnim žiriranjem po pravilima UNICA-e, odlučit će se i koji su među njima najbolji od najboljih, a za 16.30 najavljena je svečana podjela nagrada i službeni završetak 46. revije, prve koja je održana u Vukovaru, na Dunavu.
Duško Popović
|
