O, divni moj...
Hrvatski je filmski savez već prije nekoliko godina želio organizirati Reviju hrvatskog filmskog stvaralaštva u Vukovaru, ali to nije bilo ostvarivo sve dok se skupna mladih Vukovaraca nije, prije tri godine, odlučila osnovati Kino klub Vukovar. Prva im je godina protekla u snimanjima, početničkim snalaženjima i profiliranju Kluba, a već druge su se odvažili na težak i složen zadatak suorganiziranja državne filmske revije, najvećeg godišnjeg okupljanja amaterskih, neprofesijskih filmskih stvaratelja koji u Hrvatskoj djeluju samostalno, ili studiraju na umjetničkim akademijama ili su okupljeni u klubovima, pa su ponudili HFS-u pomoć i suradnju u tome. I sad se, u trećoj godini postojanja, i poslije godinu dana rada i priprema, njihova zamisao ostvaruje.
Državne su filmske revije proteklih godina već održavane u Slavoniji, u Đakovu i Osijeku, no ova je prva koja je otišla skoro sasvim na istok, i baš prva koja se događa na obalama Dunava. Uz postojanje Vukovar Film Festivala, vrijedan rad pojedinaca koji su proteklih godina i desetljeća foto i kino-kamerama snimali grad i ljude, i za svoju dušu i da bi ostao trag, a eto i uz zapaženi rad Kino kluba Vukovar u tih nekoliko mladenačkih godina, 46. revija hrvatskog filmskog stvaralaštva dolazi u Vukovar ne samo na trodnevne projekcije i odabir najboljih, nego i da bi, kao i u svakom gradu i klubu u kojem je održavana svih proteklih pedeset i više godina, osnažila započete filmske procese i pokrenula nove, uvijek šireći i jačajući medijsku kulturu, posebno među mladima.
Posebnost je 46. revije relativno mali broj filmova odabranih za šest službenih projekcija jer se stručni žiri odlučio da ih bude samo 25, od ukupno 119 prijavljenih. Valja naglasiti da je među njima šest prilično dugih ostvarenja, od 30 do 57 minuta, a kako je riječ istovremeno o vrijednim djelima, između vječne dileme izabrati i pokazati što više radova raznih autora ili se ograničiti na manji broj kvalitetnijih, žiri je odabrao kvalitetu umjesto kvantitete. Odluka nije bila laka jer je Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva za neke autore i njihova djela ponekad i jedino mjesto gdje se mogu pokazati publici, kritici i kolegama. Često mukotrpan put od ideje do ostvarenja neprofesijskog filma, oduvijek suočenog s nedostatkom financijskih sredstava, odgovarajuće tehnike i drugim poteškoćama, i samu činjenicu da se pored svega uspije stvarati, možda bi valjalo nagraditi bar prikazivanjem, no riječ je ipak o jakoj konkurenciji u kojoj prolaze samo najbolji.
Na toj pravoj filmskoj svečanosti publika će moći vidjeti devet dokumentarnih, osam igranih, šest eksperimentalnih i jedan animirani film te jedan video spot, dakle doslovno ponešto za svakoga, a u nedjelju će se među njima izabrati najbolji od najboljih.
Mladi će organizatori, kad sve prođe, moći odahnuti, odmoriti se i naspavati, ali nekako nam se čini, po iskricama u očima, po prikrivenim osmijesima i po energiji koja pršti svugdje oko njih, da će im ova prva vukovarska revija biti poticaj za neke nove poduhvate pa, zašto ne, i za još koju organizaciju i provedbu neke nove revije.
Svojevrsna vukovarska himna nastala je prije više od šest desetljeća, i kao svaka takva pjesma o nekom gradu opisuje, naravno silno subjektivno i lokalpatriotski ali toplo i emotivno, iskreno, kako je krasno živjeti u takvom kraju. „O divni moj Vukovaru ti, u tebi lijepo je živjet u tebi su moji sni…“. Još se jedan san sada ostvaruje, baš onako, revijski!
Duško Popović |