Alka u arhivskim filmskim zapisima
Projekcijom većeg dijela postojećih audiovizualnih zapisa o povijesnom razvoju Sinjske alke u fundusima Nacionalne zbirke Hrvatskog državnog arhiva-Hrvatskog filmskog arhiva, održanom 19. listopada u dvorani Katalozi pod naslovom Alka u arhivskim filmskim zapisima, ova se ustanova kroz svoj Odjel za kulturno prosvjetne aktivnosti pridružila obilježavanju tristote obljetnice Sinjske alke.
Na programu su bili filmovi Stare viteške igre (isječak), jednominutni dokumentarni materijal iz 1921. godine, za kojeg je na samoj projekciji izražena sumnja u točnost navedene godine nastanka jer se na njemu pojavljuju neki likovi za koje se zna da su naznačene funkcije unutar Alke imali tek nekoliko godina kasnije, Slavlje slobode (isječak), dvominutni dokumentarni materijal Hrvatskog slikopisa iz 1942. godine na kojem je zabilježeno sudjelovanje alkara na nekoj ustaškoj svečanosti u Zagrebu (Alka je inače trčana u Zagrebu 1944. godine, ali se o tome poslije nije često govorilo), Snaga i mladost (isječak), dokumentarac Milana Katića u produkciji Jadran filma iz 1946., sa zabilježenim dolaskom maršala Tita na alkarske svečanosti, dvominutni Pregled br. 8/47 (isječak reportaže/žurnala Proslava Dana narodnog ustanka redatelja Tatjane Frković i Jadrana Đurđevića, Jadran film, 1947.), petominutni Pregled br. 9/48 (reportaža Sinjska alka), žurnal Jadran filma iz 1948., kojeg je režirao Milan Katić, desetominutni materijal Sport (isječak) iz 1948., Filmske novosti br. 33/65 (trominutna reportaža 250 godina Sinjske alke redatelja Boška Mratinkovića iz 1965. godine, u boji ali začudo bez tona!?) i Alka, desetominutni dokumentarni materijal Spektar filma iz 1971. godine. Najavljeni jednominutni dokumentarac Sinjska alka iz 1930. godine ipak nije prikazan.
Večer je zaokružio mr. sc. Ivan Kozlica, autor knjige Alka u politici – politika u Alki, koji je naglasio vrijednost ovakvih filmskih podsjećanja na značajne ljude i događaje iz nacionalne ili opće povijesti. Uz podsjećanje ili prvotno upoznavanje s važnim detaljima o njima, to je i prilika za ispravljanje ponekad krivih predodžbi, bilo da je riječ o subjektima filmskih zapisa ili o samim zapisima. Općenito se smatra da postoje i raniji filmski tragovi Sinjske alke, možda sa samog početka prošlog stoljeća, kada je Alka gostovala u Beču, pred carem i kraljem Franjom Josipom ili iz 1922. kada je u slavu Karađorđevića održana u Beogradu, ali još nisu pronađeni. To je svakako zanimljiv zadatak pred filmskim arheolozima.
Prvi pisani trag Alke postoji tek od 1784. godine, pa se sa sigurnošću ne može tvrditi kako je izgledala kada se počela trčati i kakva su bila pravila. Zablude su, ponekad kao plod egzaltiranih komentara domaćih TV-novinara, da se trči baš od 1715. godine i pobjede Sinjana, pod zapovjedništvom i za račun Mlečana, nad Turcima Mehmed-paše Čelića, da se uvijek trčala uz Veliku Gospu (zna se da je trčana u širokom rasponu od Poklada do jeseni, kako kad), da se trčala samo u Sinju (poznato je da je takvih natjecanja, na tragu davnih viteških igara, bilo u nizu mjesta, ali su se vremenom prestala održavati), da su u njoj smjeli sudjelovati samo Sinjani (zabilježeni su mnogi sudionici izvan Sinja i okolice) ili da je sama alka oduvijek ista, kao replika dijela konjske opreme Mehmed-paše (i na prikazanim filmovima se lijepo vidi da je bilo različitih oblika, pa i u relativno nedavnoj povijesti). Sve to naravno ne umanjuje značaj i vrijednost Sinjske alke.
Od 15. studenoga 2010. godine Sinjska alka upisana je u registar nematerijalne svjetske baštine UNESCO.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
