Večeri animacije
Od prvoga grčkog animiranog filma Duce narrates redatelja Stamatisa Polenakisa, koji je nastajao od 1942. do 1945., a otkriven tek 1980. godine, jednostavne priče o nadmenom Musoliniju koji se hvali talijanskim, fašističkim osvajanjima Grčke, a na kraju završi kao prezreni i poniženi gubitnik, namijenjenog dizanju i učvršćivanju borbenog morala grčkih antifašističkih boraca, do Korijena redateljice Anastasie Dimitru, profesorice animacije i aktivne autorice, koju smo upoznali prošle godine kao članicu žirija na Dubrovnik Film Festivalu, kratke priče o ljudskim mislima nastale 2011. godine, na prvoj Večeri animacije održanoj u srijedu, 20. siječnja u maloj dvorani kina Tuškanac, grčka je animacija sa svojih sedam desetljeća trajanja predstavljena odabirom filmova kojeg je sačinio Vassilis Kroustallis iz ASIFA-e Grčka. Prikazani su i Shhh Theodorsa Maraghosa nastao 1971., u vrijeme trajanja vojne hunte u Grčkoj, kad su se gušile mnoge slobode, pa i ona stvaralačke, Linija autora Yannisa Koutsourisa i Nassosa Mirmindisa iz 1973., o ljudima kojima upravljaju tuđe ruke, Hod Stratosa Stasinosa iz 1979., o čovjeku koji u panici prolazi kroz grad ispunjen brojnim opasnostima, Rupa Iordanisa Ananiadisa nastao 1983., o liku koji živi duboko u podzemlju izoliran od ostatka svijeta, a nakon što se ipak odvažni na suočavanje s drugima povuče se u još dublju izolaciju, La grasse matinée autorica Natalie Kostopoulou i Sylvie Bringas, nastao 1992. po pjesmi Jacguesa Préverta, Miris grada Georgesa Sifianosa iz 1994., o ženi i mački koje žive zajedno, pa se na kraju utope jedna u drugoj, Cigle autorice Eleni Tsampra iz 2003., o ponekad kobnoj prisutnosti novca u svim aspektima života, Staklena pozornica Spyrosa Siakasa iz 2005., o lutki koja želi oživjeti i nastupati u kazalištu, Selo Steliosa Polychronakisa, fantastična priča o liječniku koji i sam nestaje nakon što shvaća da je nestalo cijelo selu zahvaćeno epidemijom te Majčin kaput Marie-Margoux Tsakiri-Scanatovitis, o dilemama autorice razvijenim nakon diktature, nastali 2010. godine, kao i Sveto pile života i glazbe autora Nominta, o ljubavi i pokajanju te odnosu umjetnosti i života, pa Migracija Katerine Athanasopoulou iz 2012., danas posebno aktualan, koji apostrofira ovaj fenomen kao spas, a ne kao bijeg i posebno upečatljiva priča Večera za njih nekoliko autora Nassosa Vakalisa iz 2014., koja bi se najjezgrovitije mogla definirati kao snažna kritika kapitalističkog društva u kojem likovi, od političara, vlasnika kapitala i sudaca do svećenika, žderu do iznemoglosti ne shvaćajući da jedu vlastitu supstancu i da će na kraju i sami biti pojedeni.
Ilustracija: Borivoj Dovniković Bordo
Večeri animacije odvijaju se u znaku ASIFA-e, jedine asocijacije animiranog filma na svijetu, osnovane prije 55 godina, u kojoj su hrvatski autori oduvijek imali važnu ulogu među osnivačima i sudionicima u vođenju, u suradnji ASIFA-e Hrvatske i drugih članica i ogranaka kojih je danas četrdesetak diljem svijeta, a u partnerstvu s Hrvatskim filmskim savezom i kinom Tuškanac. Odaziv na prvu Večer animacije, gdje su neki gledatelji stajali, sjedili na radijatorima i stolovima, a neki i na podu male dvorane kina Tuškanac, pokazuje želju za ovakvim programima kojima će se kontinuirano predstavljati animacija raznih zemalja i njihovi autori, u tematskim i žanrovskim ciklusima te na debatama, tribinama i okruglim stolovima i predavanjima. Večeri su namijenjene međusobnom upoznavanju studenata, profesionalaca i ljubitelja animacije, a iduća će se održati 24. veljače.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
