Od godine 1905.!
Željeznica i kino skoro su istovremeno stigli na Baniju, a nestrpljivi su gledatelji već od 1905., kada je sve počelo, žedno čekali hoće li i kada opet naići putujući Bahmajerov bioskop koji je ispod šatora donosio žive slike. Filmske su se predstave malo umnožile pred Prvi svjetski rat, kada Žarko Bošković, hotelier, zakupnik hotela Cassina u Glini, impozantne jednokatnice s pet voltastih prozora u prizemlju i na katu, u kojem je svaka soba uređena vodovodom i električnom rasvjetom, počinje pozivati na filmske predstave u netom dograđenu hotelsku restauraciju s plesnom dvoranom u kojoj će biti uređeno prvo stalno kino u gradu.
Doduše, od samog početka ima i prigovora na promjene repertoara i slično, pa tako 18. travnja 1914. u petrinjskom listu Banovac kažu „Glinski kinematograf Uranija (vlasnik zakupnik Narodne gostione u Glini) već je dao par lijepih stvari. – Samo bi ga molili da nam ubuduće ne da rog za svijeću. – Kad se odredi Rat na Balkanu u god 1912. I 1913. – Nek se ne daje nešto sasma drugog, jer je to opsjena i zavara publike“.
U ratnim je i poratnim godinama vjerojatno bilo raznih događanja, ali nisu zabilježena u novinama („a što nije u novinama napisano, to se nije ni dogodilo!“) pa se idućim velikim korakom filma u Glini smatra 7. lipnja 1931. godine kada je u kraljevski posjet došao Aleksandar Karađorđević, a sve je zabilježeno na filmskoj vrpci i to je, koliko se zna, bilo prvo snimanje u povijesti grada. Novi zakupnik Cassina Stjepan Šušnjar baš je tim povodom obnovio aparaturu i praksu prikazivanja filmova u svojoj plesnoj dvorani u kojoj ima 65 mjesta. Projektor se pokreće strujom iz agregata, a nijemi filmovi prate živom glazbom, najčešće s klavira.
Od lipnja 1936. u Glini, koja tada ima tek oko tri tisuće stanovnika, postoji kino s tonskom aparaturom, filmovi se mijenjaju jednom tjedno, a cijena je ulaznice 2 ili 5 dinara. U godinama koje slijede počinju i prikazivanja pravih blockbustera, kakvi su recimo bili filmovi o Tarzanu. Uz američke počinju se prikazivati i ruski, odnosno sovjetski filmovi. No, iduće godine nastavnički savjet Realne gimnazije zabranjuje učenicima odlazak na filmske predstave, jer film kvari mladež!
Šušnjar je ubijen u ustaškom pogromu glinskih Srba u svibnju 1941., a slikokaz povremeno radi i ratnih godina. Snima se i posjet Ante Pavelića 4. ožujka 1943., a postoji čak i ta snimka u boji, pa se dakle mora smatrati novim korakom, prvim glinskim filmskim kolor zapisom.
Početkom 1944. Glina je uz Topusko političko i kulturno središte oslobođenog dijela Hrvatske. U nabavljanju filmova za potrebe glinskog kina posebno se istaknuo Randolph Churchill, sin tadašnjeg britanskog premijera i član vojne misije pri Vrhovnom štabu NOVJ. Uskoro se u glinskom kinu vode filmske bitke angloameričkih i sovjetskih propagandnih ratnih filmova.
Poslije Drugog svjetskog rata u kinu se prikazuju čuvene Filmske novosti, uglavnom kao predigre sovjetskim filmovima, pa je tako snimljen i Titov govor održan u Glini pred 100.000 tisuća ljudi, a poslije 1948. ponovo prevladavaju američki filmovi. Nabavljena je nova filmska aparatura, napravljen nagibni pod i postavljena nova sjedišta u dvorani. Kapacitet je sada 250 mjesta, a kino se zove Matija Gubec.
Od 1961. godine kino je bilo sastavni dio Narodnog sveučilišta, nabavljena je kinemaskop aparatura, a koju godinu poslije kapacitet se povećava na 350 mjesta, što najbolje svjedoči o odnosu stanovništva Gline prema filmu i kinu.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
