Mladen Stilinović
(1947.-2016.)
Istaknuti član tzv. Grupe šestorice autora, u kojoj su bili i Vlado Martek, Boris Demur, Željko Jerman, Sven Stilinović i Fedor Vučemilović, Mladen Stilinović je smatran rodonačelnikom nove umjetničke prakse. Sedamdesetih je godina prošlog stoljeća uveo običaj izlaganja na otvorenom prostoru, kritizirajući na taj način onodobni galerijsko-muzejski sustav. Zamijenio ga je sajmišnim načinom izlaganja predmeta na podu, smišljeno raspoređenih na raširenim listovima novina, često izlažući hranu na koju prethodno djeluje kao svojevrsni poticaj za doživljaje i emocionalnu percepciju gledatelja. Ova izmiješanost dokumentarnosti i fikcije bila je karakterističan umjetnikov postupak.
Djela su mu inače izložena u najuglednijim svjetskim muzejima poput Museum of Modern Art, New York, Musee National d'Art moderne (Centre Georges Pompidou), Pariz, Victoria and Albert Museum, London i Moderna Museet, Stockholm.
Mladen Stilinović
Rođen je 1947. godine u Beogradu, gdje mu je otac Marijan, novinar (inače predratni član ilegalne organizacije Crvena pravda, koji je osuđen na devet godina tamnice zbog komunističkog djelovanja) bio glavni urednik lista Borba, a zatim je s majkom Nadom (rođenom Popović) te sestrom Vesnom i bratom Svenom živio u Pragu pa u Buenos Airesu, gdje je otac bio ambasador. Zbog ideološkog razmimoilaženja s Partijom otac naglo prekida karijeru i sele se u Zadar, a 1959. u Zagreb. Mladen napušta školovanje prije završetka srednje škole, pa je ostatak života proveo kao auto-didakt. Šezdesetih puno čita, piše poeziju, a film ga zanima podjednako kao povijest, kazalište ili vizualne umjetnosti. S grupom prijatelja osnovao je 1969. studentski kino klub Pan 69, u kojem snima svoje prve filmove Ostani na uglu i Sam si. Tih je godina snimio i filmove Panika, Ja volim ljude, a vi?, More i… i Ramenim tako bolno ceo smešan svet s kojima nastupa na šestoj Reviji amaterskog filma u Zagrebu. Od 1969. do 1976. godine glavno područje njegovog interesa bio je eksperimentalni film, kojim se bavio samostalno ali i kao član Kinokluba Zagreb. Strastveni je poklonik GEFF-a i autora poput Pansinija, Gotovca i Peteka. U KKZ je 1973. snimio nijemu Početnicu 1, 2, 3 i Traže te. Iste godine snima Bježi, Piši ne samoće (snimljen u negativu) i svoj jedini dugometražni film Tresla se brda rodio se miš. Osvaja nagrade na revijama i festivalima u Novom Sadu, Zagrebu i Splitu.
Bio je i sudionik grupe F.A.V.I.T. (film, audio, video, istraživanje, televizija) čiji je osnivač bio Vlado Petek, a Stilinović izlaže audio-video kolaž Teror slike, prikazujući istovremeno slajdove i 8mm odnosno 16mm animirane, erotske i dokumentarne filmove.
Koncem sedamdesetih je suosnivač Galerije Podrum, a zatim i voditelj Galerije Proširenih Medija. Njegov se umjetnički opus sastoji od kolaža, fotografija, slika, instalacija, filmova, video radova, a nisu mu bili strani ni drugi oblici umjetničkog izražavanja. Najpoznatiji ciklus nazvan je Eksploatacija mrtvih, nastao između 1984. i 1990. godine, koji se sastoji od oko 400 radova, uglavnom malog formata, s citatima djela suprematizma, konstruktivizma i socrealizma.Na izložbi Cinizam siromašnih (MSU Zagreb, 2001./2002.) izlaže fotografije anonimnih ljudi, kupaca na sajmu rabljene robe, snimljenih s leđa, kako u rukama nose bijelu najlonsku vrećicu koja postaje vizualna parabola za siromaštvo (ciklus fotografija “Ljudi s vrećicama”).
Od posljedica teške bolesti umro je sinoć u Puli, taj izabrani između najznačajnijim hrvatskim suvremenim umjetnicima.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
