Moćna gomilica
Nika je mrvicu starija i to se na njoj i vidi, nekako je ozbiljnija, svjesna odgovornosti, tiha i više i pomnije prati što se oko nje događa, dok je Vita (ne samo zbog crveno obojene kose) razigranija, opuštenija i možda malo veselija. Sa svojih šesnaest godina (Nika je, rekosmo, starija, čak pet minuta!) bliznakinje su odlučile postati polaznicama 18. škole medijske kulture i to ni manje-ni više nego kod strašnog Ede, u radionici za animirani film. Čule su već o silnim zahtjevima koji ih čekaju (mada su tek početnička grupa, no nije isključeno da već na idućoj Školi budu među naprednima), o satima i satima koje će provesti slušajući Edu i Jasminku i pokušavajući sačiniti svoj prvi animirani film, ali nisu u strahu. Možda i zato što će im društvo kao polaznik radionice praviti njihov najbolji prijatelj Leo, Leonard Eid, stariji tek godinu dana, kojeg malo više privlači montaža, no ima vremena i za to.
Prve su pokušaje u animaciji već učinile, samostalno pa zatim na nedavnoj maloj radionici animacije koju je u Kino klubu Sisak održao Hrvoje Selec iz varaždinske VANIMA-e, imaju i nešto drugih filmskih (posebno glumačkih) iskustava i sada je vrijeme za bitan korak dalje. Ne bježe od novih spoznaja, dapače, i u tome imaju punu potporu majke koja se najviše raduje njihovim filmskih poduhvatima, a konačno, njihova bi se imena, Nika i Vita slobodnije mogla protumačiti kao pobjeda života, a oni koji ih zbilja poznaju znaju koliko istine ima u tome!
Uostalom, tu će negdje, doduše ne u istoj radionici, ali i ne tako daleko, biti njihova mama Jasna Kapelec, prošle godine polaznica radionice za eksperimentalni film, koja je samo tri dana poslije početka, oduševljena Školom i svime što je na njoj već naučila i doživjela, izjavila da eto nje opet, iduće godine! Sada je na radionici za kameru i snimanje, željna novih znanja i spremna na rad i napore koje Škola donosi, ali i na vedre trenutke druženja i opuštanja koji su njen sastavni dio.
Jasna je prve filmske korake napravila prije desetak godina u sisačkoj Filmskoj udruzi Fokus, a zatim bila sudionica filmske radionice za nastavnike (pokazalo se i za ravnatelje!) nekoliko banijskih osnovnih škola koju su prije osam godina u Sjeverovcu održali Mirjana Jukić, Katica Šarić i Duško Popović, i pokazalo se ubrzo da je sjeme palo na dobro tlo pa su u njenoj školi u Mečenčanima pokrenuli školsku filmsku skupinu koja je proteklih godina dobro radila, snimila neke izvrsne filmove i pobrala nagrade na Malom Dokuartu u Bjelovaru i na Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva djece, a sudjelovali su i na susretima Dječje filmsko i videostvaralaštvo u funkciji javnoga zdravstva u Motovunu i na drugim filmskim manifestacijama.
U međuvremenu je postala i članicom Kino kluba Sisak pa se sve više (i, uspješnije) s drugim kolegama bavi organizacijom rada u Klubu, edukacijom mlađih članova, pripremama za Star film festival i ostalim sadržajima. U svemu tome joj iskustva sa Škole medijske kulture, upijena od predavača i voditelja radionica ali i od drugih polaznika s kojima je puno razgovarala itekako koriste.
Bilo je na Školi medijske kulture Dr. Ante Peterlić već nekih sličnih primjera, među predavačima i voditeljima, ali i među polaznicima, braća i sestre, bračni (ili, vanbračni) parovi, očevi i djeca, ali Nika, Vita i Jasna Kapelec su prve trojke, najbliži rođaci iz iste obitelji koji pohađaju Školu iste godine! Pratit će ih posebno misli i želje bake,koja je i vrlo opipljivo sudjelovala u realizaciji ovog obiteljskog filmskog okupljanja i edukacije. A sudeći po dosadašnjem iskustvu, eto njih i na devetnaestoj i drugim po redu Školama!
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
