Održana filmska večer Hrvatskog filmskog ljetopisa posvećena Mihovilu Pansiniju i legendarnom festivalu GEFF
Povodom tematskog bloka Hrvatskog filmskog ljetopisa posvećenog velikanu hrvatskog eksperimentalnog filma, Mihovilu Pansiniju, održana je prigodna filmska večer u velikoj dvorani kina Tuškanac. Program je bio organiziran u tri dijela, s dvije projekcije i tribinom kao središnjim dijelom.
Prva projekcija je okupila filmove sudionika festivala GEFF - Genre Film Festivala, legendarnog interdisciplinarnog filmskog festivala koji se održavao u Zagrebu tijekom šezdesetih (prvo izdanje 1963, zadnje 1970), a čiji je začetnik bio upravo bio Pansini. Festival je propagirao avangardni film u svim oblicima, a okupljao je brojne umjetnike i teoretičare iz različitih disciplina, kojima je GEFF bio prostor slobode i živo mjesto druženja i diskusije. U prvom dijelu programa, prikazana su Pansinijeva dva uratka (Osuđeni i Scuza Signorina), a prikazani su i rijetko prikazivani eksperimentalni filmovi Vinka Rozmana, Karpa Godine, Vladimira Peteka, Divne Jovanović, Ante Verzottija i Miše Budisavljavića.
Na tribini su o hrvatskom eksperimentalnom filmu od 1960-ih do danas te nasljeđu Mihovila Pansinija, govorili Petra Belc, Ivan Ramljak, Diana Nenadić, Vedran Šuvar i Nikica Gilić. Naglasak je bio na umjetničkom opusu Mihovila Pansini s posebnim isticanjem njegovih radikalnih promišljanja filma koja će se uobličiti u ideju antifilma, pojma koji će u konačnici teoretski definirati GEFF. Također, govorilo se o GEFF-u koji je kao okupljanje intelektualaca ostavio snažan utjecaj na buduće umjetnike s ovih prostora, ali i o kojemu se danas premalo govori.
U drugom dijelu programa po prvi put na jedinstvenoj projekciji okupljamo je pet međunarodno nagrađivanih radova nastalih u produkciji Kinokluba Zagreb u povodu 50.-e obljetnice GEFF-a. Eksperimentalni filmovi Dalibora Barića (Nepoznate energije, neidentificirani osjećaji, 2015), Tomislava Šobana (Kraj, 2015), Petre Zlonoge (Dota, 2016), Darka Vidačkovića (Machinae Novae 002, 2016) te Dragana Mileusnića i Željka Serdarevića (X Tape, 2015), nisu tek puki hommage GEFF-u, već jedinstveni filmski događaji koji autorski preoblikuju njegove osnovne inspiracije uz pomoć suvremenih spoznaja i tehnika.
|
