Slovenski profesionalci animacije
Zadnja ovogodišnja Večer animacije u maloj dvorani kina Tuškanac, a sedma ukupno ove godine u organizaciji ASIFA-e Hrvatske i Hrvatskog filmskog saveza, održana je u srijedu, 14. prosinca i predstavila suvremenu slovensku animaciju, u rasponu od 2006. godine do recentnih filmova. Zadovoljna je publika (dvije su se djevojke u prvom redu kotrljale od smijeha, a ni ostali nisu bili ravnodušni) sa zanimanjem pogledala jedanaest profesionalnih autorskih animiranih filmova, među kojima su bili i Egon Klobuk autora Igora Šinkovca, Družina Krumpak, iz 2012. godine, nepune tri minute šarmantne priče o liku koji uzalud pokušava, uz pomoć psa, stići do jabuke na stablu, reklo bi se pravi film za djecu, pa Bizgeci – pesniki, više od pet minuta duga, malo zahtjevnija i više odrasla priča Grega Mastnaka, Casablanca, RTV Slovenija, Planet 9, Bad Movies, snimljena 2006. godine i četiri minute dugi Zid vzdihljajev (Zid uzdaha) autora Dušana Kastelića, Bugbrain institute iz 2009., koji kroz priču o psu slomljena srca što se onako baš pseći prazni na nekom zidu kraj kojeg je to već učinila jedna ženka, pa se kroz pomiješane mirise konstruira cijela zavrzlama o paralelnim ljubavni(čki)m odnosima, trokutima i grupnjacima, koje naš junak nije u stanju izdržati već se, rekosmo slomljena srca ubije, a njegova nesuđena ljubav, koja vjerojatno, kako to već u životu biva, nije bila ni svjesna siline ljubavi koja joj se nudila već je bacila sve niz rijeku, stigne do njegova leša i završno se isprazni na njega, progovara o odnosima koji su jednako složeni i kod ljudi i kod pasa.
Program je nastavljen trominutnim filmom Kova lajf je čist odbit autora Kolje Saksida,
ZVVIKS, iz 2011. godine, pa dvanaest i pol minuta dugom pričom Pikapolonica hoče odrasti (Bubamara želi odrasti) Mihe Knifica, Shakemoon Production, Start film produkcija iz 2011., o vječnoj težnji mladih da spoznaju svijet odraslih (a zatim čestoj želji da se vrate u dječji svijet, kojoj naravno nije moguće udovoljiti), tri i pol minute dugim filmom Mitje Mančeka Smrt, Vertigo, Emotionfilm, snimljenim 2007. godine te zanimljivim Dvoriščem Nejca Sajea, Strup produkcija, iz 2006. godine, najdužim filmom u ovom odabiru, sa čak više od dvadeset i pet minuta složene priče o odnosima ljudi koji žive u jednom dvorištu, koja naizgled započinje košarkaškom loptom koju mrzovoljni susjed oduzme zaigranim dječacima, a zatim se lagano otkrivaju nijanse tih odnosa, baš kao i u Hitchcockovu Prozoru u dvorište koji je vjerojatno poslužio kao inspiracija.
Prezentirani su i filmovi Zadnja minuta autorice Špele Čadež, jedno i pol minutna eksperimentalna storija iz 2010. godine, pa tri i pol minute dugi Patty, kratki film v perverzih, erotikom nabijen rad autora Mateja Lavrenčiča, Roman Ražman Familija, iz 2006. godine, Prdci, vonj ljubezni, ironičan pristup ljubavi autorice Polone Sepe, Casablanca, 2006., u kojem se kroz nepunih sedam minuta obrazlaže drugačiji pristup privlačnosti, manifestiran puštanjem vjetrova kao kontrapunkt ugodnim mirisima koji nas uglavnom privlače te Komunikacija, obsedenost in recesija autora
Leona Vidmara i Jake Krambergera, Zavod OINK!, iz 2012. godine, trominutna serija kratkih priča o opasnostima pušenja, istodobno informativna i ironična.
Cijela je projekcija potrajala skoro sedamdeset minuta, ulaz je naravno bio besplatan, kao i uvijek, a publika je na završetku ovogodišnje serije projekcija bila upitana za preporuke i želje u nastavku, Sudeći po njihovim reakcijama, početkom 2017. godine čekaju nas animirani filmovi iz Belgije, Francuske, Indonezije…
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
