Ekipa s mula
Na početku bijaše riječ. Dobro, ploča na kojoj se, kao u nekoj igri, bilježe razne, sve ideje koje djeca imaju za snimanje filmova. Raspravlja se onda, podjednako polaznici i voditelji, kako bi se od mnoštva zamisli stiglo do najbolje teme. No, iako je proces priprema i razrada itekako važan, svi su nestrpljivi krenuti na ostvarenje. Neka snimanja su znala započeti u cik zore, oko pet, šest ujutro, kako bi se uhvatili što bolji kadrovi. Pa je bilo i smiješnih situacija. Krene tako ekipa na obilazak mogućih lokacija, a svi na biciklima, s potrebnom tehnikom da se odmah može početi i sa snimanjem. I onda, skrenu s puta, jer valjda tako u svakom normalnom snimanju i mora biti. Pa se na svih trinaest bicikala probuše rote. Iliti gume. A, gdje ćeš na Šipanu naći 26 rezervnih guma? Za organizatore novo iznenađenje. Srećom, tu su prijatelji (a čemu bi i služili, nego da priskoče) pa zovu u Dubrovnik i prvim brodom stižu nove rote. Tako je uglavnom bilo svih proteklih godina. Moraš biti spreman na sve, pa što već bude.
Na Ljšf Šipan, eto već dvanaestoj po redu, sudjelovalo je 39 djece podijeljenih (li, povezanih) u tri radionice. Riječ je u učenicima od drugog do osmog razreda osnovne škole, a svi su bili podjednako razigrani i veseli. Polaznici radionice fotografije, koju je vodio Đuro Margaretić, pozabavili su se efektima igara s vodenim balonima i bojama koje su vješto snimali, a osim fotografija koje su tako nastale na završnoj su svečanosti izveli i cijeli performans, kako bi i onima koji nisu doživjeli snimanje prikazali jednu od tehnika koje su primijenili. Performans je bio tako uvjerljiv da su i publika i voditelji ostali mokri i šareni do kraja priredbe. I sudionici radionice digitalne animacije, koju je vodio Miran Dilberović, kroz svojevrsnu su igru stigli do konačnog rezultata, filma Ekipa s mula. Inspiracija je bio veliki lukobran, mul ili muo šipanske luke, na kojem se događaju svakakva, uglavnom smiješna, a ponekad i čudna zbivanja. Bilo je tu i čarolija i raznoraznih zgoda i nezgoda, bilo da su se stvarno događala ili su ih proizveli mladi animatori. Opet kroz igru. A polaznici radionice igranog filma, koju su vodili Andrea Šteka, Marko Mikšić i Erol Zubčević, osim tog bušenja rota i ostalih vedrih i veselih zgoda kojima su se igrali svih deset dana, sačinili su baš pravi dječji film neobičnog naslova Kipuj, o vječitom nerazumijevanju generacija. Mladi imaju osjećaj kako samo smetaju odraslima i teret su im u svemu, pa čak i da ih se stariji žele riješiti, ali se pokaže kako je sve tek vječna igra. To je od samog početka ideja vodilja ove škole, koju uvijek naglašavaju njeni voditelji i organizatori Miro Bronzić i Nils Neubert, jer je najvažnije da polaznici na sve gledaju kao na igru kroz koju najviše i uče. Reakcije djece su i više nego pozitivne, pa je jasno da su odabrali dobar put.
Veselu završnu večer obilježilo je i malo sjete, kada su svi zajedno zaželjeli sretan odlazak u mirovinu gosparu Stijepu Koporčiću koji je cijeli životni vijek proveo kao učitelj u školi na Šipanu, pa su tako mnoge generacije šipanske djece slušale njegove mudre riječi, jer je bio i jedini učitelj za najmlađe, od prvog do četvrtog razreda. Kako to u životu već biva, sreća se miješala s tugom, a bilo je najviše zahvalnosti za veliku pomoć i razumijevanje koje je uvijek imao i za Ljetnu školu filma Šipan. Koja se naravno, po sretan trinaesti put, već polako priprema za kolovoz 2016. godine.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
