Noćna kretanja
Negdje između tri i četiri, pred zoru, kada se najslađe spava (tko već spava), zvijezde su nad Trakošćanom veće i sjajnije nego bilo gdje na svijetu! Ili nam se možda samo tako čini, jer mi smo ipak filmski ljudi, a film je uvijek iluzija.
Večere su sa zahvalnošću pojedene (em je fino, em ne moraš kuhati sam, em se ždereš što toliko jedeš i zaklinješ se da nećeš, cross my heart and hope to die, čim se vratiš kući, ma samo još ovo…), projekcije odgledane i po prvi put analizirane (s pravom će se analizom ipak sačekati do jutra), neformalne ali slatke kave (ili, već nešto) popijene, popraćene zanimljivim razgovorima i razmjenom informacija, jer Škola je i mjesto druženja i započinjanja prijateljstava koja znaju uroditi raznim oblicima suradnje, neki su skoknuli na otvaranje Špancirfesta, rođendani su proslavljeni, a lindt švicarske čokoladice (nadamo se ne još iz 1845.?) s pripadajućim šampanjcem pojedene samo tako!
Pa ipak, nakon tih ponoćnih i još kasnijih delicija, nije sve stalo ni umirilo se. Po hodnicima trakošćanskoga hotela još ima noćnih kretanja, tihih doduše, kako i priliči ovoj kasnoj uri. Sad, ili se radi na poboljšanju međuljudskih odnosa, ili je hotel pun ljubitelja zvjezdanog neba koji uživaju u pogledu?
Dan prije toga vrvio je aktivnostima. Radioničari su se razletjeli sve posvud, snimajući (šuška se o subotnjem shootingu za potrebe eksperimentalnog filma, u kojem će biti i obilje golih tijela, što u ovoj Školi baš i nije čest slučaj), pa je sve više onih, posebno fotografa, koji zadužuju službenu opremu da ne bi zbog toga što kamera nije kraj njih i danju i noću propustili poneki dobar snimak, a ima i lijepih primjera suradnje, poput gostovanja polaznika Prvog stupnja seminara medijske kulture u radionici za radio reportažu, kada su se pobliže upoznali, predstavili svoj rad jedni drugima i surađivali na zajedničkom projektu. Od ove godine radio je započeo s novim programom prezentiranja rada Škole medijske kulture i njezinih sudionika, nazvanim radio u boji. Polaznici radionice snimaju intervjue, koje u zvučnom obliku, naravno, objavljuju na web stranicama Hrvatskog filmskog saveza, a popraćeni su fotografijama snimljenim za vrijeme razgovora, kao dodatnom ilustracijom. Prvi je takav prilog objavljen jučer.
Započele su i metodičke vježbe za nastavu u srednjim školama, za polaznike Drugog stupnja seminara medijske kulture, koje već nekoliko godina znalački vode Ana Đordić, prof. i doc. art. Jelena Modrić, filmska montažerka. U šest najavljenih termina polaznici, među kojima su srednjoškolski profesori, voditelji kinoklubova ali i zaposlenici Hrvatskog audiovizualnog centra, prikazuju se odabrani filmovi ili njihovi segmenti, stručno se analiziraju sa svih filmskih aspekata, ali uvijek s namjerom da se nastavnici i voditelji pripreme za jednako analitički pristup u nastavi. Utvrđuju se tako moguće motivacije učenika za odabir i gledanje filmova, nenametljiva ali sveobuhvatna edukacija o elementima filma i oblici njegove prezentacije.
Pri tome je posebno vrijedna interakcija dviju voditeljica, njihovo usklađeno promišljanje o sadržajima o kojima govore i način na koji sve prenose slušateljima. Kada bi bilo moguće u svakoj srednjoj školi složiti po jednu takvu ekipu, nastava medijske kulture koja je trenutno tek sporadično prisutna u manjem broju škola sigurno bi procvala. No, dok se to ne dogodi, njihov rad u Školi medijske kulture Dr. Ante Peterlić, ali i u brojnim seminarima i radionicama koje provode u Hrvatskom filmskom savezu zaslužuje svaku pohvalu.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com |