Jadranska straža
Juraj Biankini, rođen 1849. u Starom Gradu na Hvaru, bio je hrvatski preporodni političar i novinar, jedna od vodećih osoba u Dalmaciji koncem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća. Narodnjak (blizak s Mihovilom Pavlinovićem i Natkom Nodilom) pa zatim pravaš (s Kažimirom Ljubićem), kada je djelovao u Dalmatinskom saboru, a od 1903. i ujedinjenja Narodne hrvatske stranke i Stranke prava u Hrvatsku stranku aktivan u njoj, poslije balkanskih ratova postaje jugoslavenski integralist (s Antom Trumbićem) i zagovornik narodnog jedinstva Južnih Slavena. Bio je urednik zadarskog Narodnog lista, a 19. veljače 1922. postaje jednim od osnivača i doživotnim predsjednikom Jadranske straže. Umro je u Splitu 1928.
Jadranska je straža bila patriotska pomorska organizacija u Kraljevini Jugoslaviji, koja je djelovala od 1922. do 1941. godine. Osnovali su je u Splitu s ciljem širenja svijesti o značaju Jadrana te mogućnostima i potrebama njegovog privrednog, kulturnog i općeg napretka, kao odgovor otvorenim namjerama Kraljevine Italije za posvemašnjim preuzimanjem njegovog istočnog dijela. Uz Glavni odbor u Splitu imala je i odbore u Osijeku, Skopju, Prištini, Ljubljani, Sarajevu, Novom Sadu, Dubrovniku, Beogradu, Zagrebu, pa čak i oblasni odbor u Velikom Bečkereku te desetak odbora u europskim zemljama i SAD. Statutom iz 1927. određeno je da je glavni zadatak očuvanje nacionalnih obilježja i pomorske tradicije, širenje narodne svijesti o važnosti Jadranskog mora, unapređenje njegovog korištenja i razvoj jadranske orijentacije. Neki su odbori iz unutrašnjosti podizali dječje domove na obali, kako bi omogućili ljetovanje djeci i mladima, a Jadranska je straža čak 1933. godine dobrovoljnim prilozima sagradila školski brod Jadran i poklonila ga kraljevskoj ratnoj mornarici!
Pred Drugi svjetski rat je Jadranska straža imala oko 180.000 članova, surađivala sa sokolskim pokretom i skautima, bavila se izdavaštvom, imala službeno glasilo Jadranska straža i objavljivala posebne članke u Pomorskoj biblioteci. Imali su i amblem, buzdovan Kraljevića Marka koji izranja iz mora, okružen slovima JS u formi jedara, himnu, uniforme i zastavu.
Od Biankinijeve smrti predsjednik je bio dr. Ivo Tartaglia, advokat, političar, publicist i slikar, splitski gradonačelnik i prvi ban Primorske banovine. Jadranska straža ukinuta je travnja 1941., voljom talijanskog okupatora.
Temi Jadranske straže posvećen je Filmski četvrtak u HDA, na kojem su ovoga puta prikazani filmovi Život u Jelsi-Jadranska straža iz 1938., Svečanosti u Splitu iz 1939. i najstariji, Propagandno putovanje Jadranske straže u bliži Orijent sa S/S Kraljica Marija, iz 1934.
Filmovi su, mora se priznati, bili izrazito zanatski loši. Nema tu, ili rijetko ima pravoga kadriranja, o švenkovima i sličnim kerefekama da se i ne govori, tzv. montaža svela se na mehaničko lijepljenje dijelova filmske vrpce, a natpisi između kadrova (filmovi su naravno nijemi, praćeni klavirskom glazbom), u čiju je izradu čini nam se uloženo više truda nego u samo snimanje, ponekad prije zbunjuju nego razjašnjavaju. Jedno piše, drugo se vidi! Pa ipak, i takvi su dragocjeni dokument vremena u kojem su nastali i društvenog fenomena o kojem govore.
O Jadranskoj straži je poslije projekcije izlagao profesor povijesti i filozofije (i, zanimljivo, majstor borilačkih vještina) Stjepan Bekavac, a samozatajni moderator Filmskog četvrtka bio je filmski arhivist i publicist Juraj Kukoč.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
