Bordine animirane reklame
Sinoćnje su Večeri animacije u kinu Tuškanac imale uglednoga gosta i domaćina u istoj osobi. O svojim je prvim iskustvima s animiranim filmom, a zatim i s animiranim reklamama (u to se vrijeme umjesto sumnjivog i kapitalističkog termina reklama koristio ideološki prihvatljiviji ekonomska propaganda), od prije gotovo sedamdeset godina, s primjerenom nostalgijom govorio doajen Borivoj Dovniković Bordo te je prikazan izbor ranih animiranih reklama koje su stvorene najprije u Zagreb filmu, a poslije, početkom i sredinom pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća, u tek osnovanom STEP–Studiju za ekonomsku propagandu, kao posebnoj proizvodnoj jedinici u sklopu Zagreb filma. Autori su u to vrijeme bili doslovno kompletni, radili su po vlastitim idejama i scenarijima, smišljali efektne propagandne poruke, logotipe, cijelu reklamnu kampanju, čim bi završili jedan posao bacili bi se na novi, jer je poslova bilo u izobilju (i dobro se zarađivalo!), a radilo se i za strane naručitelje, recimo iz Francuske ili Nizozemske.
Filmski redatelj, animator, karikaturist, ilustrator i grafički dizajner Borivoj Dovniković Bordo rođen je 12. prosinca 1930. u Osijeku, a u Zagrebu je od 1949. godine. Kratko je studirao na Akademiji likovnih umjetnosti pa počeo raditi kao ilustrator i karikaturist u novinama, prvo u Kerempuhu, a uskoro i na izradi prvog umjetničkog animiranog filma Veliki miting. Jedan je od suosnivača Duga filma, radi kao animator na filmovima braće Neugebauer, surađuje s Vukotićem, Kristlom, Kostelcem, Grgićem, Marksom, Bourekom i ostalim velikim imenima animacije. Prvi autorski film mu je bio Lutkica (1961), a zatim nastaju Slučaj opakog miša (1961), Ole torero (1963), Bez naslova (1964), Ceremonija (1965), Kostimirani randez-vous (1965), Znatiželja (1966), Čovjek i njegov svijet (1967), Krek (1967), Orator (1969), pa Liberator, Ljubitelji cvijeća i Manevri (1971), iduće godine stvara špicu Animafesta Zagreb, a zatim nastaju Putnik drugog razreda (1973), N.N. (1977), Škola hodanja (1978), Bijela priča (1981), Dva miša i Tvrdoglavo mače (1981), Jedan dan života (1982), Dva života (1988), Uzbudljiva ljubavna priča (1989), Spas u zadnji čas (1995) te špica Animafesta 2004. i Tišina (2009). Surađuje s drugim autorima, kao animator ili scenarist, a jedan je od stvaratelja serije o profesoru Baltazaru. Godine 1983. objavljuje knjigu Škola crtanog filma. Među prvim je organizatorima Animafesta, bio je predsjednik programskog odbora, a u razdoblju od 1985. do 1991. festivalski direktor. Od 1977. do 1982. je član izvršnog odbora ASIFA-e, međunarodnog udruženja animiranog filma. Dobitnik je nagrade za životno djelo u području animacije u Trevisu (Italija) i mnogih drugih, a 2006. godine je na Sveučilištu umjetnosti u Changchunu (Kina) izabran za gostujućeg profesora i savjetnika za razvoj animiranog filma u kineskoj pokrajini Jilin. Imao je retrospektive u Parizu (Cinematheque Francaise), Lucci, Moskvi, Erevanu, Varni, Barceloni, Pragu, Bratislavi, Tamperu, Ottawi, Montrealu, Kijevu i New Yorku (Museum of Modern Art).
Na večeri animacije prikazane su između ostalih animirane reklame autora Milana Blažekovića, Vladimira Delača, Zlatka Grgića, Nedeljka Dragića, Dušana Vukotića, Aleksandra Marksa, Vladimira Jutriše, Branka Ilića, Borisa Kolara, Zlatka Pavlinića i neke čiji je autor Bordo (…svako jutro jedno jaje, organizmu snagu daje…), u izboru voditelja arhive Zagreb filma Rajka Hromalića te animatorice i tajnice ASIFA-e Ane Horvat.
Organizator Večeri animacije je ASIFA Hrvatske, a program je ostvaren u suradnji sa Zagreb filmom, Hrvatskim filmskim savezom i kinom Tuškanac.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
