Pogled iznutra
U velikoj dvorani Hrvatskog novinarskog društva održana je u srijedu navečer premijera dokumentarnog filma Pogled iznutra koji je namjeravao progovoriti o svakodnevnim ali i o izuzetnim problemima s kojima se suočavaju novinari pri proizvodnji medijskih sadržaja, od novinskih članaka do internetskih priloga. Temeljna je postavka ugroženost slobode medija ali i istraživanje odnosa politike prema novinarima i kreativnim industrijama općenito, novinarska profesija nekad i danas, njena percepcija u suvremenom društvu, sve izraženija presudna važnost medijskih sloboda za opstanak demokratskog društva, ali i propitivanje položaja Hrvatske na polju medijskih sloboda i mogućih pravaca kojima će se ići ubuduće.
Zbivanja u i oko novinskih redakcija odavno su zanimljiva filmskim autorima, poput Rona Howarda koji je 1994. snimio svoj gotovo dva sata dugi film The Paper (U redakciji novina) s Michaelom Keatonom i Glenn Close u glavnim ulogama, koji se bavi dinamičnim i povremeno dramatičnim zbivanjima tokom dvadeset i četiri sata u redakciji nekog tabloida, New York Suna, rasvjetljavajući posebno međuodnose novinara ali i vlasnika, političara i drugih, što se motaju oko medija, ili daleko poznatijeg Svi predsjednikovi ljudi (All the President's Men) Alana J. Pakule snimljenog 1976. po motivima istinite priče o novinarima The Washington Posta Bobu Woodwardu i Carlu Bernsteinu (glumili su ih Robert Redford i Dustin Hoffman) i njihovoj angažiranosti u aferi Watergate koja je završila ostavkom američkog predsjednika Nixona. I u nas je to uvijek bila zanimljiva tema, a valja izdvojiti film Fadila Hadžića Novinar, snimljen 1979. godine, s Radom Šerbedžijom, Fabijanom Šovagovićem i Milenom Zupančić u glavnim ulogama.
Film Pogled iznutra financijski je potpomognut sredstvima Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava, snimljen po scenariju novinara Marinka Petkovića, autora projekta koji je u filmu obavljao i novinarske zadatke, dok montažu, produkciju i režiju potpisuje Slaven Petrić koji je s Marijom Capan, inače izvršnom producenticom, i narator te izvođač na klaviru i potpisuje glazbu s grupom Flamencoraneo Company. Glazba je važna i dobra, skoro najbolji dio filma. U ekipi su još asistent režije Matija Cvetković odnosno instrumentalisti Petar Lazarević (violončelo), Aleksandar Radojičić (udaraljke) i Jorge Canda Neira (gitara).
Snimljen je ove godine u produkciji Warp Meda&Studio Laniste, a u njemu su između ostalih sudjelovali i Ante Magzan, izvršni direktor glazbene nagrade Porin, Denis Romac, svojevremeni glavni i odgovorni urednik riječkog Novog lista, pa književnik i novinar, jedan od pokretača i urednika Quoruma, ratni reporter iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine Edo Popović, novinarka godine po izboru HND-a za 2016. i poznata vanjsko-politička komentatorica HRT-a Elizabeta Gojan, veteran i slobodni novinar Ivica Grčar, koji se proslavio kao prvi novinar u nas koji je uspio dokazati da mu je Ustavni sud nezakonito uskratio tražene informacije, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Saša Leković, prof. dr. Velimir Srića, svojevremeno najmlađi doktor informatike u nas ali i dobitnik Zlatnog pera Društva novinara Hrvatske i svima i opće omiljeni Zoran Šprajc.
Snimatelj očito obožava dronove pa je film pun, doduše nevještih i često dramaturški neopravdanih snimaka iz visine, a inače pravljen po receptu irskog gulaša, koji govori da je jelo tim bolje što je više sastojaka je u njemu. Ima tu tako i dubokih razmišljanja o novinarstvu, osobnih i kolektivnih sjećanja na zaslužna novinarska imena, analiza i preporuka za budućnost. No, najmanje je filma.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
