Pisme, bande, ljudi
Prva je polusatna epizoda dokumentarno-etnografske serije Hrvatske radio televizije Pisme, bande, ljudi, čiji su autori redatelj Branko Ištvančić koji je skupa s urednikom Aleksejom Pavlovskym napisao i scenariji, autor glazbe Pere Ištvančić, narator i novinar subotičkog tjednika Hrvatska riječ Zlatko Romić, vrsni snimatelj Dušan Vugrinec, montažer Mladen Radaković i producent Mate Letica, posvećena važnosti i utjecaju profesionalnoga glazbenika Pere Tumbasa Haje, rođenog 1891. godine, na razvoj tamburaške glazbe u Subotici u razdoblju od četrdesetih do šezdesetih godina prošloga stoljeća, odnosno do njegove smrti 1967. Prije Drugog svjetskog rata bio je dirigent tamburaškog orkestra Radio Beograda, autor je više od stotinu kola, koračnica i drugih skladbi utemeljenih na bunjevačkom melosu, a osnovao je ili bio učitelj niza tamburaških orkestara, pa i onoga u Ištvančićevu rodnom Tavankutu, koji je status grada dobio prije Subotice. U Gornjem Tavankutu je danas oko 1.400 stanovnika, a u Donjem više od 2.600, i podjednako je onih koji se smatraju Hrvatima i onih koji se izjašnjavaju Bunjevcima. Preci su im stigli početkom sedamnaestog stoljeća u Bačku s granice Hercegovine i Dalmacije, a ime su dobili po kamenim kućicama od suhozida, koje su zvali bunje.
Druga se epizoda bavi daljim razvojem tamburaške glazbe, od šezdesetih do osamdesetih godina, kad su prevladali kvalitetni romski sastavi koji se profesionalno bave glazbom i nastupaju po mijanama ili ugostiteljskim lokalima od kojih neki imaju kultni status i brojne posjetitelje, dok je Bunjevcima sviranje više dodatni izvor prihoda, a najviše sviraju po svadbama koje su obično trajale od subote ujutro do nedjelje navečer.
Treća i završna epizoda posvećena je promjenama koje su nastupile od devedesetih godina, a posebno osnivanjem Festivala bunjevački pisama, koji potiče komponiranje nove tamburaške glazbe na koju su, u novije vrijeme, posebno utjecali slavonski tamburaški sastavi. Tambura je postala dijelom službenoga glazbenog školovanja, ali se institucionaliziranjem donekle povukla iz svatova i većine lokala, dok se repertoar gotovo posve promijenio.
Branko Ištvančić diplomirao je 1999. godine filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a od svoje se petnaeste (Pokretne slike moga dide, 1982) bavi amaterskim dokumentarnim filmom, uz mentora Zoltána Siflisa, režisera i pedagoga iz Subotice. Višestruko nagrađivan kod nas i u inozemstvu, autor je između ostalih dokumentaraca Plašitelj kormorana (1998), Željeznicu guta već daljina (2000), Teta Liza (2002), Bunarman (2003), Berač kamena (2005), Od zrna do slike (2012) i drugih, pa kratkih igranih filmova Rastanak (1993) i Recikliranje (2009), TV-drame Zamrznuti kadar (1999) te igranih filmova Duh u močvari (2006) odnosno Most na kraju svijeta (2014). U rodnima Subotici i Tavankutu redovito drži filmske radionice i druge oblike edukacije za mlade ljude, filmske zaljubljenike slične sebi.
Seriju Pisme, bande, ljudi snimila je u proljeće i jesen 2016. godine na području Subotice i okolnih mjesta Hrvatska radio televizija, Produkcijski odjel Kultura odnosno uredništvo emisija pučke i predajne kulture. Premijera je održana u utorak, 18. travnja 2017. godine, u Velikoj vijećnici Gradske kuće u Subotici, a suorganizatori su bili Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i Hrvatska glazbena udruga Festival bunjevački pisama Subotica.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
