Filmsko-etno-gastro-radijska večer
Tako je Melita Horvatek Forjan, jedna od voditeljica Udruge ZAG koja objedinjuje školsku filmsku skupinu i članove radijske skupine Osnovne škole Marije Jurić Zagorke, najavila programske sadržaje koji su 31. svibnja, pod skupnim nazivom Najljepše je gdje je srce, prezentirani brojnoj publici, učenicima, njihovim roditeljima i gostima u pretrpanom, i pred večernju grmljavinsku oluju, baš vrućem školskom predvorju. Sa suvoditeljicama Anom Brčić Bauer i Natašom Jakob pokazala je i što organizacija i provedba takve medijske večeri zaista znači. Od priprema i slanja poziva i osiguranja prisutnosti važnih aktera (neki su ipak izostali), preko testiranja neophodne tehnike do vođenja konferanse i provedbe zanimljive nagradne igre s medijskim pitanjima pa sve do uništavanja tragova zločina kada je sve bilo gotovo, vraćanja stolica i klupa na njihovo mjesto i uklanjanja bezbrojnih i uzorno očišćenih tanjura i čaša s bogatom ponudom slanog i slatkog, među kojima su se našle i neke egzotične delicije. Ne čudi što su se mnoga čela dobrano orosila!
Photo by Nataša Jakob, prof.
Čak šest filmova, snimljenih u školskoj 2016/17. godini, Najljepše je gdje je srce (desetominutna etno-gastro priča o učenicima i njihovim roditeljima koji su stigli iz raznih zemalja, od Indonezije preko Poljske do Ukrajine, snalaženju i ispreplitanju običaja i kultura te o za naše podneblje nesvakidašnjim jelima, film u kojem su mnogi kadrovi snimljeni na neobičan, reklo bi se eksperimentalan način, s inovativnim pozicijama kamere), Ništa bez Jagice (o tradicionalnom kolinju u Granešini i početku jedne ljubavi koja traje već pola stoljeća, osam i pol minuta dug i ponovo s tipičnim eksperimentalnim uvodom i s napomenom da je pri snimanju jedna životinja namjerno stradala), Kadica na kraju grada (desetominutna priča o Plivačkom klubu Dubrava i mnogim plivačima koji su u tek sedamnaest metara dugom bazenu koji se nalazi unutar škole načinili prve korake u vodi, a neki ne samo naučili plivati nego se vinuli i do olimpijskih visina, u kojem su autori istraživali mogućnosti kamere i puno snimali pod vodom), Devojčice turumčice (snimljen uz Dane janjevačke riječi, o učenicima iz zajednice Janjevaca te o njihovim korijenima, igrama, nošnji i govoru koje nasljeđuju od starijih i vrijedno čuvaju, dug pet minuta), U sigurnom zagrljaju (jednominutni, namjenski edukativan rad o potrebi vezanja djece u automobilskom prometu) i Ti ćeš meni reć' (dvije i pol minute dug pravi eksperimentalni film o učeničkom nasilju u školi, u čijem su nastanku sudjelovali početnici, učenici petih razreda, a većim je dijelom snimljen pomoću školskih nadzornih kamera) te radijska emisija Kao da me pola fali (sudionik ovogodišnjeg državnog Lidrana, koja govori o blizancima u ljudskom ali i u životinjskom svijetu i njihovoj začudnoj povezanosti, duga devet i pol minuta, koju su, zanimljivo, sačinile dvije sestre, i same bliznakinje) rezultat su vrijednog jednogodišnjeg rada članova ZAG-a čija je sve izraženija značajka razvitak pojedinih žanrova, kojima se kontinuirano bave.
Među njima su medijska ostvarenja o osobama s invaliditetom, bilo da su učenici škole ili sugrađani, brojne priče o Janjevu iz kojeg dolaze mnogi učenici Zagorke, u prvom koljenu ili češće kao druga ili treća generacija u Zagrebu, ali gotovo uvijek vezani za njihov izvorni kraj, pa reportaže ili dokumentarci o strancima u našoj sredini, bili oni učenici škole ili njihovi roditelji te o ponekad skladnom, a povremeno i stresnom miješanju na koje smo svi osuđeni te u zadnje vrijeme sve češći (i sve bolji) eksperimentalni filmovi, kojih baš i nema mnogo u dječjem filmskom stvaralaštvu.
Približavajući se petnaestoj godini postojanja, ZAG uporno i uspješno kroči dalje, na putu kojeg si je sam zacrtao.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
