Kroz Vedranove oči
Filmski amaterizam je prije svega sociološki pojam, kaže predsjednik Kinokluba Zagreb i predsjednik Savjeta za amaterski film Hrvatskog filmskog saveza Vedran Šuvar, koji opisuje način kako se grupa ljudi bavi jednom umjetnošću, a to kako je ključna stvar za definiciju. Amaterizam nije diletantizam niti se definira stupnjem stručnosti osoba koje ga prakticiraju, pa je potpuno promašeno reći da filmski autor s akademskim obrazovanjem ne može raditi amaterski film. Dok filmski profesionalac svoj posao obavlja u onome što nazivamo vremenom rada i za određenu financijsku korist, amater taj isti posao obavlja u slobodno vrijeme, mimo financijskih relacija, isključivo iz određenih afiniteta ili ljubavi prema filmu.
Amaterski film omogućava građanima potpunu slobodnu participaciju u onome što nazivamo javnom sferom djelovanja. Građani u filmu tako nisu osuđeni biti samo njegovi konzumenti, kao što su konzumenti drugih medija, već mogu preko amaterskog filma sudjelovati u kreativnom dijalogu. Film kao umjetnost više nije predodređen samo za ograničenu grupu ljudi i to je jako velika i bitna stvar šire demokratičnosti društva, a definitivno predstavlja potpunu demokratizaciju filmskih procedura i procesa.
U Manifestu amaterskog filma kojeg je Šuvar napisao 2011. godine naglasio je da su za članove Kinokluba Zagreb filmske slobode u suštini slobode od financijskih obaveza i potreba te sloboda od cenzure i utjecaja dominantnih umjetničkih praksi. Tek ako je potencijalni autor oslobođen troškova produkcije i ako mu je zagarantirana potpuna autorska sloboda, on je slobodan za kreativno djelovanje. Zaboravlja se da su vam, ako se želite baviti filmom, prije svega potrebni alati za njegovu produkciju, a za njih morate izdvojiti pravo malo bogatstvo. Krilatica da svatko danas može snimiti film zapravo služi za promociju prodaje filmske opreme, dok je neugodna istina da svatko može snimiti film samo ako ima dovoljno novaca da ga snimi. To znači da se samo neki mogu baviti filmom, a ne svi.
Razmišljajući o filmskom amaterizmu, naglašava Vedran Šuvar, zapravo je identificirao da bilo kakva ideologija, pa ni amaterizam, nikada ne može stajati na putu bilo kakvog osobnog razvoja pojedinca. Manifestu treba dodati nultu, uvodnu točku koja glasi: Svaki autor je odgovoran za osobni filmski razvoj i tek kada za njega preuzme potpunu odgovornost može početi razmišljati o sudjelovanju u nekom kolektivu ili u zagovaranju određene ideologije. Tek onda može nastaviti s čitanjem Manifesta amaterskog filma.
U Kinoklubu Zagreb proizvode amaterski film, koji može biti profesijski ili neprofesijski, a neovisan je o dominantnim kulturnim politikama i praksama. Teže univerzalnosti i jednakopravnosti te natjecanju u estetskim vrijednostima s filmskim profesionalizmom, a ne pristaju na podčinjenost dominantnoj struji filmskih profesionalca koji se, kada ne mogu utvrditi vlastitu stručnost, definiraju rečenicama tipa pa nismo mi amateri.
Filmska zajednica trebala bi prepoznati klubove kao osnovne filmske zajednice koje mogu djelovati u mnogim lokalnim sredinama i stvarati nove autore, a time i publiku za hrvatski film. Kroz Kinoklub Zagreb u zadnjih desetak godina prošlo je bar 40% studenata režije, jer amaterizam omogućava i etabliranim i budućim autorima radikalnije filmsko djelovanje. Ulaganje u kinoklubove dovodi do najbržeg razvoja hrvatskog filma, a posebno treba imati na umu da model kinokluba nije poznat u zapadnom svijetu. Kod njih nema filmskih kolektiva koji nude besplatno bavljenje filmom, zbog čega naš model postaje i vrlo primamljiv izvozni kulturni proizvod.
Hrvatski filmski savez danas funkcionira kao savez filmskih udruga, ne samo kinoklubova. Uključuje golemu količinu programa koji nemaju direktne veze, ni s filmskim amaterizmom, ni s aktivnostima udruga koje ga čine. Započeo kao Savez kino amatera Hrvatske danas je preuzeo i mnoge druge aktivnosti koje su bile potrebne i bitne su za hrvatski film. No, Savez se mora idejno i programski profilirati te i dalje brinuti za filmsku građu kinoklubova koju je doslovno spasio, ne samo od zaborava, nego i od nestanka i uništenja jedinih sačuvanih kopija.
Jedan predstavnik amaterskog filma, ne nužno Hrvatskog filmskog saveza, trebao bi biti član vijeća HAVC-a, budući da je to bitno područje razvoja hrvatskog filma općenito.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
