Izgubljena olovka
Zadnji je ovogodišnji Filmski četvrtak u Hrvatskom državnom arhivu bio posvećen srednjemetražnom (47') igranom filmu redatelja Fedora Škubonje Izgubljena olovka, snimljenom 1960., koji je te godine u Puli osvojio posebnu glumačku nagradu za malog naturščika Boška Gaševića te nagradu Kekec kao najbolji film za djecu, a 1961. Zlatnog lava u Veneciji, u kategoriji filma za djecu odnosno godinu poslije nagradu u Argentini. Četiri godine nakon snimanja film je osvojio i nagrade publike i kritike te drugu nagradu stručnog žirija na Četvrtoj smotri omladinskog filma u Cannesu, a 1966., na jubilarnom, Dvadesetom filmskom festivalu u Cannesu uvršten je među deset najboljih filmova za djecu.
Uvodno je o filmu govorio redatelj, filmski arhivist i priređivač ovoga programa Mladen Burić, a poslije projekcije izvanredni profesor na Katedri za filmologiju Odsjeka za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Nikica Gilić, znalački se i zanimljivo ali kratko (ili recimo srednjemetražno) osvrnuvši na vrijeme i okolnosti snimanja te na neosporne i univerzalne vrijednosti filma, koje je tvrdnjom da je riječ o odličnom djelu, iz publike emotivno i argumentirano potkrijepio nenajavljeni ali dobrodošao redatelj Arsen Anton Ostojić.
Zanimljivo je da se u filmu pojavljuju samo tri profesionalna glumca, Marija Aljinović (rođena 1932. u Baošićima, u Crnoj Gori), slavni i poznati Mato Ergović (rođen 1927. u Novim Mikanovcima kraj Vinkovaca, umro 2013. u Zagrebu) te beogradska kazališna, televizijska i filmska glumica Mira Nikolić (1935.- 2005.), tada potpisana i Babović, u glavnoj ulozi učiteljice Marije, koja se prije toga pojavila u filmovima Barba Žvane (1949), Krvava košulja, Nije bilo uzalud, Naši se putovi razilaze (svi iz 1957) te u ulozi mlade majke Gordane u filmu H-8 (1958), a poslije u brojnim filmovima i televizijskim serijama.
U svim su ostalim ulogama, i djece i odraslih, nastupili stanovnici bosanskih planinskih sela Džimrije i Sokolovića, a jedna je od najvećih vrijednosti filma upravo izvrstan rad s glumcima.
Izgubljena olovka snimljena je u produkciji Zora filma, a scenarij je, kao i za sve njegove filmove, napisala Škubonjina supruga Stanislava Staša Borisavljević (rođena 1931. u Prijepolju, Srbija), koja je radila i kao asistentica režije. Snimatelj je bio Hrvoje Sarić (Knin, 1922.- Zagreb, 2007.), filmski redatelj i snimatelj koji je surađivao i s Antom Babajom, Zvonimirom Berkovićem ili Matom Reljom, a od početka šezdesetih snimio i desetak vlastitih kratkometražnih filmova, dok je glazbu napisao skladatelj i dirigent Miro Belamarić (Šibenik, 1935.- Beč, Austrija, 2017.), autor tri opere i brojnih orkestralnih, zborskih i komornih djela.
Fedor Škubonja rođen je na Murteru 1924. godine, završio Visoku filmsku školu i poslije diplomirao na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu, a bavio se uglavnom režijom dokumentarnih i kratkometražnih filmova. Izgubljena olovka bio mu je prvi igrani film, a i drugi je, Veliko suđenje iz 1961., bio u kategoriji filmova za djecu, komedija snimljena opet u produkciji zagrebačkog Zora filma. Treći i zadnji igrani film Nizvodno od sunca (1969), u kojem se redatelj ponovo vraća u priču o mladoj učiteljici (ovoga puta igra ju Dina Rutić) u planinskom okolišu, osvojio je Zlatnu arenu na festivalu u Puli.
Bio je i direktor Zvezda filma iz Beograda. Umro je 2008. godine u Bolu na Braču.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
|
